početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Šeranića kuća u Banjoj Luci, historijski spomenik

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 33/04.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 12. maja 2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Istorijska građevina - Šeranića kuća u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru u Banja Luci proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

             Nacionalni spomenik se nalazi na području označenom kao k.č 630 (novi premjer),  k.o. Banja Luka III-8, opština Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Nacionalni spomenik čini  stambeni objekat, avlija i prateći objekti.

            Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

 

II

 

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedii pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne tehničke dokumentacije za konzervaciju i restauraciju nacionalnog spomenika. 

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće uslove i obezbijediti sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            Nacionalni spomenik biće konzervisan, restaurisan, a nedostajući dijelovi rekonstruisani u izvornom obliku, iste veličine, od istog ili istovrsnog materijala, primjenom istih tehnoloških pristupa u najvećoj mogućoj mjeri, na osnovu dokumentacije o izvornom obliku iz 1989. godine, a uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručno nadziranje nadležne službe za zaštitu naslijeđa na nivou Republike Srpske.

            Uvrđuju se dvije etape izvođenja radova.  I etapa obuhvata hitne mjere zaštite:

-         izvršiti ispitivanje i statičku analizu konstruktivnih dijelova objekta;

-         izvršiti statičku konsolidaciju objekta i sanaciju konstruktivnih dijelova uz upotrebu tradicionalnih materijala i istih tehnoloških postupaka, u najvećoj mogućoj mjeri;

-         zaštititi objekat od negativnih spoljnih uticaja.

 

            II etapa  obuhvata konzervatorsko-restauratorske radove:

-         ukloniti naknadno dozidani ulaz na muškom dijelu kuće, te unutrašnje zidove koji su naknadno postavljeni kao i dvostruko stepenište, a u cilju vraćanja autentične dispozicije kuće;

-         sve elemente u unutrašnjosti objekta (sećije, musandara i ostali namještaj) sanirati i obnoviti koristeći istorijsku dokumentaciju;

-         obezbijediti komunikaciju sa baštom drvenim stepeništem;

-         rekonstruisati ognjište u “kući” – kuhinji;

-         obezbijediti veći prostor oko kuće uklanjanjem betonske rampe (izgrađene podizanjem nivoa ulice, zbog čega je objekat došao u niži položaj). Objekat ograditi drvenom ogradom sa kapijom. Izvršiti uređenje ženske avlije i ružičnjaka.

            Kuća može da se koristi za stanovanje, ili za neku drugu funkciju koja neće dovesti do oštećenja konstrukcije.

 

IV

 

            Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

            Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske, optinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom  glasniku BiH».

 

 

            Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

                                                                        Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

Broj: 02-6-913/03

6. maja 2003. godine

Sarajevo

 

O b r a z l o ž e n j e

I - UVOD

            Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini .

 

            Komisija je primila peticiju od strane  Islamske zajednice BiH, Medžlisa Banjaluka, 27. avgusta 2002. godine.  U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodni donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (Opština Banjaluka, kopija katastarskog plana, zemljišnoknjižni izvadak);

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.;

-         istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke;

-         Komisija je angažovala dr. Sabiru Husedžinović,  dugogodišnjeg saradnika Zavoda za zaštitu kulturno-histoirijskog naslijeđa Banjaluke, koja piše knjigu o banjalučkim džamijama. Dr. Sabira Husedžinović je, na osnovu građe u njenom posjedu i vlastitih istraživanja, izradila elaborat, koji je korišten pri izradi ove odluke. 

 

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Šeranića kuća se nalazi u u ulici Braće Alagića (1989.) u mahali Ilidži u Gornjem Šeheru, na desnoj obali Vrbasa u blizini željeznog mosta. Objekat se nalazi na parceli označenoj kao k.č. 630 (novi premjer), vlasništvo porodice Šeranić, posjedovni list broj: 802/1, k.o. Banjaluka III-8, opština Banja Luka.

            Objekat se nalazi uz samu strmu obalu Vrbasa. Zbog izgradnje zgrade motela, prirodna okolina kuće je promijenjena, a objekti, koji su bili dio muške avlije, su porušeni (hambari, štale, ograda, glavna kapija). Izgradnja i podizanje nivoa ulice  Braće Alagić (1989.) uslovilo je izgradnju pristupne betonske rampe, čime je uništen potok tople vode koji je bio u bašti. Srušeni su bunar, ograda između muške i ženske avlije i uništen je ružičnjak, a čitav ambijent i okolina objekta su izmijenjeni.

 

Istorijski podaci

            Mahala Ilidža dobila je naziv po toplim, ljekovitim izvorima između kojih je išao potok tople vode, spuštajući se u Vrbas. U osmanskom periodu su izgrađeni natkriveni bazeni (hauzi – arapski bazen) i dva mala mlina, koja su mogla raditi i za vrijeme velikih zima.

            O postojanju ovih banja u rimskom dobu nema sigurnih istorijskih podataka, iako je u blizini prolazio put Salona – Servitium. Sjevernije od ovog lokaliteta, na prostoru Sofi-Mehmed-pašinog hamama nađeno je 600 rimskih novčića.

            U osmanskom periodu, već početkom XVI vijeka, izgrađena je velika musalla sa kamenim mihrabom, minberom (porušena 1959.), a zatim Mahmud Čelebi (Ilidžanska) džamija kao matica cijele mahale.

            Vrlo brzo tu su nastajali stambeni objekti, koji su često u svom sastavu imali i ljekovitu banju.

            Kuća Šeranića je izgrađena krajem XVIII vijeka, što bi se moglo zaključiti po vrsti građe i načinu zidanja, te sačuvanoj asimetričnoj dispoziciji objekta. Šeranići su bili bogati zemljoposjedom i najbrojnija porodica Gornjeg Šehera. Zna se da je ta kuća  bila prva pokrivena biber-crijepom početkom austrougarske okupacije, pošto je skinuta dotrajala šindra. Po pričanjima članova porodice, crijep je dobavljen iz Trsta.        Početkom XX vijeka kuća je podijeljena između dvije porodice, dograđen je novi ulaz na muški dio kuće, podijeljena je divanhana i izgrađeno još jedno unutrašnje stepenište.

 

2. Opis dobra

            Šeranića kuća ima prizemlje i sprat, koji je doksatno izvučen. Dimenzije prizemlja su 8,95 X 11,59 m, a dimenzije sprata su 9,25 X 12,65 m. Nekad je bila u bašti, odvojena od ulice visokim zidom i kapijom, koja je bila na sjevernoj strani, na mjestu današnjeg motela. Kamen za lakše uzjahivanje konja stajao je uz ulaznu kapiju. Kroz kapiju se ulazilo u mušku avliju u koju je imao pristup svako i u kojoj su bile štale za krave i konje, hambari za žito i ostali pomoćni objekti. Iz muške avlije kroz malu kapiju ulazilo se u žensku avliju koja je bila obogaćena voćnjakom i cvjetnjakom, te ilidžom, banjom. Iz prve avlije ulazilo se u prostorije za muške posjetioce, koje su bile potpuno odvojene od ostalih soba prizemlja. U muškom dijelu kuće su dvije sobe – jedna za poslugu i druga, “muška soba” (halvat) sa prozorima na “mihrab”. Ova soba je na jednom zidu (prema ostavi) imala musandru (okolicu), kroz koju je bilo omogućeno primanje hrane iz drugog dijela kuće. U toj sobi je bio i “kahveodžak” (ognjište za spremanje kafe), a konstrukcija autentičnog dimnjaka još postoji. Muška soba sa sećijama, musandrom i kahveodžakom, svojevrsna je osobitost ovih kuća. U ovom dijelu prizemlja izgrađeno je još jedno stepenište početkom XX vijeka,  prilikom podjele objekta na dva suvlasnika. Glavna ulazna vrata su iz ženske avlije, okrenuta ulici, jednostavne obrade u drvetu. Iz hajata popločanog kamenim pločama ulazi se u magazu, koja je služila za ostavljanje alatki i drva. U magazi su na jednom zidu dva mala otvora u obliku puškarnica koje su služile za odbranu u slučaju napada. Uz  magazu je hudžera-ostava, gdje se na jednom zidu nalazi  otvor kroz koji je vršeno posluživanje. U hajatu su se ostavljale cipele i oblačile papuče (papučluk), te jednokrakim drvenim stepeništem išlo na dihvanhanu. Danas je taj prostor drvenom pregradom podijeljen na dva hajata. Iz divanhane se ulazilo u sobe.

            Prostorija sa ognjištem, «kuća» ili kuhinja, imala je bađu u krovu kroz koju je dim izlazio napolje.  Ognjište je srušeno, iako njegovo mjesto još postoji. Pod je popločan opekom.

Vodnica, na kojoj je bio nužnik i držala se u posudama voda, više ne postoji. Kod svih tipološki slićnih kuća vodnica je bila spojena jednokrakim stepeništem sa baštom, što je i ovdje bio slučaj. Ona je bila od drveta, konzolno istaknuta. “Kuća” je imala otvor sa ćefenkom i vrata, što je omogućavalo brzu ventilaciju kuhinje.

            U ovom dijelu kuće, koji je malim hodnikom bio odijeljen od prostorije koja se naziva divanhana, a koji su ukućani zvali ćulhan, krilo se prilikom dolaska vojske i ratnih prilika. Tu su još dvije sobe i mala odžaklija. Sobe su imale hamamdžik (banjicu), čiji ostaci još postoje, te musandru sa dušeklukom, sećije i rafe. Odžaklija je mala kamerija sa kahveodžakom. Specifičnost objekta je što se kamerija nalazi u ovom dijelu kuće, a ne kao nastavak divanhane (što je pravilo). Kamerija je postavljena u prostoriji odžaklije zbog  vizura.

Drugi dio sprata, danas odijeljen, bio je ranije dostupan iz divanhane. Tu su dvije sobe, mali sobadžik, te velika soba za posjete. Velika soba je još uvijek sačuvana, iako smanjena, sa sećijama, musandrom, hamamdžikom (banjicom). Vrata musandre i svi zidovi sobe su ukrašeni drvenim letvicama, sistemom «riblje kosti» i muhlijama. Mali sobadžik i velika soba zajednički su koristile banjicu.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH je zaštitio objekat pod brojem R/534.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Nisu vršeni istraživački niti konzervatorsko-restauratorski zahvati.

 

5. Sadašnje stanje dobra

            Kuća Šeranića je u lošem građevinskom stanju i postoji opasnost od rušenja. 

            Objekat se ne koristi za stanovanje.

 

III - ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

            Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

 

A. Vremensko određenje

B. Istorijsku vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

C.III. Proporcije

C.V. Vrijednost detalja

D. Čitljivost

D.IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

F. Ambijentalna vrijednost,

F.II. – Značenje u slici i strukturi grada

 

 

            Sastavni dio ove odluke su fotodokumentacija i grafički prilozi navedeni u popisu priloga kako slijedi:

1. Imovinsko-pravna dokumentacija

kopija katastarskog plana

2. Fotografije snimljene prije rušenja objekta

3. Fotografije snimljene nakon rušenja objekta

4. Arhitektonski nacrti-tehnički snimci objekta-stanje prije rušenja

4.1. Situacija

4.2. Presjeci

4.3. Osnova

4.4. Fasada

4.5. Detalji

 

Korištena literatura

            U toku vođenja postupka proglašenja istorijske građevine Kuće Šeranića u Banjaluci nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

2003. Husedžinović, Sabira, Elaborat o Šeranića kući u Banjoj Luci, izrađen za Komisju za očuvanje nacionalnih spomenika na osnovu građe u rukopisu neobjavljene knjige“Dokumenti opstanka, džamije u Banjoj Luci”   



Mahala Ilidža, Šeranića kućaŠeranića kućaŠeranića kuća, arhivska fotografijaJužna fasada
Zapadna fasadaUlazUnutrašnjost Šeranića kuće, arhivske fotografijeUnutrašnjost 2004. godine
Dekoracija u drvetuUnutrašnjost, detaljIstočna fasada 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: