početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Crkva sv. Petra i Pavla sa grobljem, sudačkim stolicama, dvorištem, zidom i pokretnom imovinom u Ošanićima kod Stoca, historijska, cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 29/05.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od  21. do 27. januara 2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Graditeljska cjelina - Crkva sv. Petra i Pavla, sa grobljem, sudačkim stolicama, dvorištem i zidom u Ošanićima proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. 283/I, upisan u z.k. uložak br. 269, k.o. Ošanići, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju objekta Crkve sv. Petra i Pavla u Ošanićima.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

U cilju trajne zaštite dobra utvrđuje se:

I zona zaštite obuhvata k.č. 283/I i k.č. 276/3, što uključuje: crkvu, crkveno dvorište, crkveno groblje i parcelu na kojoj se nalaze dvije kamene srednjovjekovne sudačke stolice. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

-     zabrana izvođenja bilo kakvih radova na spomenicima koji čine graditeljsku cjelinu, osim konzervatorsko-restauratorskih, uz projekat odobren  od strane federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     zabrana intervencija na sastavnim elementima cjeline: suhozidu, putu, kapiji i ogradnom zidu, bez odobrenog projekta i stalnog nadzora od strane nadležne službe zaštite;

-     zabrana građenja stambenih, privrednih i poljoprivrednih objekata;

-     zabrana odlaganja svih vrsta otpada;

-     zabrana saobraćaja motornih vozila;

-     zabrana obavljanja svih radova na infrastrukturi, osim u izuzetnim slučajevima, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite.

II zona zaštite obuhvata zaštitni pojas u širini od 15 m od granica zone I, uključujući k.č. 282/2. U sastav te zone ulazi i seoski put u dužini od 150 m, na potezu od raskrsnice u selu Ošanići do ulaska u kompleks. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

-     zabrana građenja privrednih objekata;

-     zabrana odlaganja svih vrsta otpada;

-     zabrana saobraćaja motornih vozila;

-     zabrana obavljanja svih djelatnosti koje svojim radom (aero-zagađenje, buka, vibracije) mogu prouzrokovati negativne efekte po zaštićenu cjelinu;

-     dopuštena izgradnja stambenih objekata maksimalne spratnosti P+1 i maksimalnog gabarita 8x8 m.

Prilikom rekonstrukcije neophodno je osigurati sljedeće uvjete:

-     oštećene dijelove crkve u Ošanićima rekonstruirati u izvornom obliku, sa identičnim horizontalnim i vertikalnim dimenzijama;

-     svi originalni ulomci objekta koji se nalaze na lokaciji ponovno se moraju ugraditi u objekat metodom anastilaze uz upotrebu tradicionalnih građevinskih materijala i vezivnih sredstava (maltera), kao i tehnika građenja. Do momenta potpune ugradnje potrebno ih je na adekvatan način zaštititi;

-     izvršiti zamjenu kompletnog krovnog pokrivača trijema. Krov nad centralnim dijelom crkve presložiti uz vraćanje svih neoštećenih kamenih ploča. Prije njihovog vraćanja sanirati eventualna oštećenja na sloju hidrauličnog krečnog maltera ispod krovne konstrukcije. Fuge ne smiju biti vidljive s prednje strane. Dimenzije novih kamenih ploča moraju odgovarati dimenzijama originalnih;

-     dijelove koji nedostaju uraditi na osnovi postojeće tehničke dokumentacije;

-     sve elemente od drveta, koji su oštećeni u toj mjeri da ne mogu biti ponovno ugrađeni, zamijeniti elementima od iste vrste drveta i sa istom obradom, uz korištenje istih graditeljskih postupaka;

-     zid oko kompleksa, odnosno dijelove koji su oštećeni, rekonstruirati na osnovi podataka o ranijem izgledu;

-     nadgrobne spomenike koji su oštećeni restaurirati, konzervirati i na osnovi raspoložive dokumentacije vratiti na staro mjesto. Za one za koje nije moguće precizno definirati raniju lokaciju, konzervirati ih i na odgovarajući način prezentirati u sklopu crkvenog dvorišta;

-     izvršiti čišćenje od samoniklog bilja cijele lokacije crkve, stolica i groblja;

-     na susjednim parcelama dopuštena je isključivo stambena gradnja maksimalne spratnosti P+1 i gabarita 8x8 m.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 604.

 

IX

 

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

  

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 08.2-6-12/03-1

21. januara 2003. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije 

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8, Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u prethodnom sazivu  donijela je odluku o stavljanju graditeljske cjeline Crkve sv. Petra i Pavla u Ošanićima na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 604.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je  pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (prepis posjedovnog lista, Općina Stolac sa kopijom katastarskog plana),

-     podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke;

-     uvid u dokumentaciju Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta o pokretnom dobru Crkve sv. Petra i Pavla u Ošaniću.

 

Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je slijedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Crkva sv. Petra i Pavla nalazi se u selu Ošanići, udaljenom 3 km od Stoca, k.č. 283/I, z.k. ul. 269, k.o. Ošanići, vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, entitet Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Crkva je posvećena apostolima sv. Petru i Pavlu i podignuta je prije 1505. godine. Njen ktitor bio je vojvoda Radosav iz porodice Hrabrena Miloradovića koji je i sahranjen u njenoj priprati.

Razgranata porodica Miloradović - Hrabrena, u regiji stolačkih Dubrava, koja je u to vrijeme bila njihov zemljišni posjed ( V. Bogičević, Slovo Gorčina '79, 50 str.) imali su svoje dvore u Crnićima, u Dubravama, gdje su sada Opijači; neki ogranci ove brojne porodice, pak, stanovali su na Trijebnju, kao i u Žitomišnjiću. Dobra su im se nalazila u  Žitomišnjiću, u Dračevu, i u Svitavi u Gabeli, kraj Neretve, a pripadala im je i planina Obrljin više Zijemlja, blizu Mostara. Jedan od Hrabrena, spahija Milisav, obnovio je Žitomišnjički manastir 1563. godine, a jedan drugi, vojvoda Radoje, 1534. godine sagradi crkvu u Trijebnju (B. Hrabak, str. 34). Predak žitomisličkog ktitora spahije Milisava, Stjepan Miloradović, spominje se već 1416. godine u jednom dokumentu u vezi sa nekim sukobom sa Dubrovnikom. Imena članova ove čuvene i dugostoljetne hercegovačke porodice zabilježena su u turskim popisnim defterima 1468-1469. i 1477. godine, koji spominju sinove vojvode Stjepana, Petra, Radoja i Vukića, kao turske timarnike. Vojvoda Petar je tada bio glavar Vlaha u Humu i imao je obavezu da ratuje za Turke kao konjanik-oklopnik. U okviru njegovog timara spominje se i selo Žitomislić. Vojvoda Petar je vjerovatno imao pogodan status, jer mu je od Turaka potvrđeno pravo na zakup lađa od Počitelja do mora. Iste godine i dubrovačke kancelarije spominju vojvodu Petra kao starješinu vlaškog katuna Hrabrena i kao vojvodu Donjih Vlaha, a između 1470. i 1477. godine njemu i njegovoj braći poveljom je priznato dubrovačko građanstvo.

O značaju porodice Hrabrena, kao i ostale podatke o njima, daju natpis sa stećka u Radimlji i onaj sa sudačke stolice u Ošanićima. Pod stećkom na kojem je uklesano "ase leži dobri Radoje sin vojevode Stjepana na svojoj baštini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar" svakako leži Radoje Hrabren, čiji brat Petar je naslijedio svog oca Stjepana u vršenju vojvodske funkcije. Ovo se saznaje iz natpisa uklesanog na kamenoj stolici pored crkve u Ošanićima: "Ase sto vojevode Stipana Miloradovića a ponovi ga vojevoda Petar sin mu". Pod jednom kamenom pločom pred crkvom u Ošanićima sahranjen je, kako kaže natpis, aprila 1505. godine, Radosav Hrabren, sin vojvode Petra. Radoje Hrabren, kojeg dokumenti spominju 1521. godine kao vojvodu Donjih Vlaha, naslijedio je Radosava i 1534. godine obnovio Crkvu sv. Nikole u Trijebnju, nekoliko kilometara sjeverno od Žitomislića.

Na Ošanićima je postojalo naselje sa vojvodama iz kuće Miloradović – Hrabrena. O društvenom položaju vlastele iz porodice Miloradović-Hrabren govore i dvije kamene sudačke stolice – svjedočanstva njihovog feudalnog statusa. Crkva je popravljana tridesetih godina XIX stoljeća. Godine 1923. podignut je mali zvonik na preslicu, koga ranije nije bilo.

 

2. Opis dobra

Crkva sv. Petra i Pavla u Ošanićima je u osnovi trikonhalna. Trikonhos nije česta graditeljska forma u vremenu nastanka crkve u Ošanićima, njihovo vrijeme nastanka datira ranije. Pripadaju centralnom tipu građevina, iako su često produžavane prema zapadnoj strani manjim ili većim pravougaonim prostorom.

Trikonhalni hramovi dijele se u dvije grupe. Prvu grupu sačinjavaju oni objekti na čiji se brod nadovezuju bočne konhe. Primjeri se mogu naći u istočnim djelovima Balkana, u sjevernoj Iliriji prema Dalmaciji. Najstariji objekti nalaze se u Tepljuhu i kod Bara, a za njima slijede objekti iz VI stoljeća – Caričin grad, Kuršumlija. Drugu grupu predstavljaju objekti gdje se brod nadovezuje na trikonhos. Oni se grupišu zapadno u Dalmaciji. Nešto mlađi objekat nalazi se u Cimu kod Mostara.               

Hram sv. Petra u Ćićevu potječe iz prve polovine XII stoljeća. Ovdje je graditelj na pravougaonik sa apsidom dodao uz sjeverni i južni zid objekta i dvije konhe koje su sa vanjske strane trostrane. Sa zapadne strane je priprata s glavnim ulazom na južnoj strani.

Crkva sv. Pavla u Dživaru kod Trebinja iz XII stoljeća, također pripada triknhosima, gdje su konhe unutar objekta polukružne, a izvan trapezaste. Konhe su u ovom slučaju bile zasvođene, dok je ostali prostor bio pokriven drvenim dvovodnim krovom (V. Jovanović, str. 74,75). Crkva iz manastira Lapušnja ima sasvim razvijenu trikonhnu osnovu sa naglašenim oltarskim prostorom i izdvojenim đakonikonom i proskomidijom, velikim kubetom i pripratom širom od naosa ( S. Petković, str. 17-19).

Sve ove crkve, koje izvana imaju izgled slobodnog krsta, a u čijoj se unutrašnjosti na različite načine primjenjuje prostorna kompozicija trikonhosa, srednjovjekovni su izvod mnogo složenijih ranobizantijskih apostoliona, kao što su Crkva sv. Jovana u Efesu i Crkva sv. Apostola u Carigradu. U bizantijskoj tradiciji, još od carigardskih Svetih apostola, trikonhosi su najčešće apostolioni (crkve posvećene apostolima ), što je slučaj i kod crkve u Ošanićima. Crkve ovog tipa građene su i kasnije, što je slučaj kod manastira Paprača, na izvorištu rijeke Spreče, na pola puta između Šekovića i Zvornika, sa Crkvom Blagoveštenja iz oko 1540. godine. Današnja građevina je razvijenog trikonhalnog plana s kupolom, pripratom i prostranom vanjskom pripratom. Oltarski prostor je trodjelan sa naglašenim proskomidijom i đakonikom.

Vanjske dimenzije Crkve sv. Petra i Pavla u Ošanićima, zajedno sa pripratom, iznose 13,60 m dužine i 5,35 m širine. Otvorena priprata, koja je građena istovremeno sa crkvom, ima dimenzije 5,35 x 2,90 m. Sjeverna strana trijema je zatvorena kamenim zidom, dok je južna otvorena. Na južnoj strani se konstrukcija krova oslanja na jaku horizontalnu gredu koju podupiru dva drvena stupa okruglog presjeka sa sedlima i koja leže na jednostavnim četverostranim kamenim bazama.

            Unutrašnja širina objekta iznosi 3,75 m, a dužina 9,25 m. Cijela građevina je zasvođena poluobličastim svodom, visine oko 4,85 m, mjereno u centralnom dijelu crkve. Zidovi objekta su urađeni od grubo tesanog kamena i različitih su debljina. Debljina zapadnog zida iznosi 68 – 70 cm. Sjeverni i južni zid su nešto masivniji i njihova debljina iznosi 80 cm. Na ovim zidovima su jedan naspram drugoga dva simetrično raspoređena otvora, od kojih je onaj na sjevernoj strani širine 60, i na južnoj strani 70 cm.

Bočne apside crkve imaju prečnik 3,00 m, mjereno sa vanjske strane. U apsidama su na visini od 130 cm, mjereno iz unutrašnjosti objekta, otvori unutrašnje širine 37 cm i vanjske 5 cm. Debljina zida na ovom mjestu iznosi 60 cm, dok  je unutrašnji poluprečnik 130 cm.

Centralna apsida je veća i njen vanjski radijus iznosi 425 cm. Zidovi kompletnog objekta su omalterisani krečnim malterom i krečeni u bijelo. Crkva je popločana kamenim pločama sa amvonom u centralnom dijelu objekta.

Na ulaznom kamenom portalu javlja se forma prelomljenog (povrnutog, saracenskog) luka. Iznad ulaza je natpis na kome je naziv crkve  - Hram sv. apostola Petra sv. apostola Pavla sa  datumom - oktobar 1832. godine, kada su izvršeni radovi šireg obima na objektu. Kasnije su na objektu u nekoliko navrata vršene određene intervencije koje su se ogledale u primjeni novih materijala na fasade (cementne fuge), ali srećom nisu izmijenile autentične izgled objekta, odnosno horizontalne i vertikalne gabarite, gornju konstrukciju, formu, proporcije i ukrase.

Crkva je bila pokrivena kamenim pločama.

             U priprati crkve su dvije nadgrobne ploče. Ispred samog ulaza u crkvu je anepigrafska ploča, dimenzija 80x130 cm, orijentirana S-J sa ugraviranim prikazom strijelca. Druga ploča, dimenzija 86X156 cm, orijentirana Z-I, nalazi se uz južni zid trijema. Na njoj je natpis "†Ase leži vojevoda Radosav?  Hrabren? Z. G † = 7013(= 1505) 1?to aprila 24.( M.Vego, Zbornik II,1964, 55). Historičari nisu razriješili ko je bio Radoslav ovdje sahranjen, zato su se zadovoljili samo konstatacijom da je on “pripadnik porodice Hrabrena-Miloradovića”, čiji su članovi sahranjeni u Radimlji (B. Hrabak, 1956, 36; M. Vego 1962,202; isti 1964, 55., Š. Bešlagić, 1985, 88.). U svakom slučaju, on je bio zaslužan za gradnju ili obnovu crkve(1).

            Iza apside je nadgrobna ploča (dimenzija 1,68x1,08x0,23 m) ispod koje je sahranjena monahinja Marta 1572. godine. Ase leži monahi[nja] Marta 7080 (=1572) (M.Vego, 1962, 203; Zbornik II,1964,  57) (2).

Crkva sa grobljem je ograđena kamenim zidom. U blizini crkve su dvije sudijske stolice od kamena koje su pripadale vojvodama iz te porodice.

Stolice

            Oko 80 m zapadno od crkve nalaze se, jedna uz drugu, dvije kamene stolice klesane u dvije žive krečnjačke stijene. Stolice su klesane prosječnom tehnikom.  Manja stolica je zapadno od veće i predstavlja mnogo grublji rad od veće. Obje imaju podnožišta, sjedište i naslon za leđa. Djelimično su oštećene zubom vremena, a oštećenja su konstatirana još 1981. godine (Š. Bešlagić, 1985, 50-51).  Veća, istočna stolica ima podnožnik (duž. 70 x šir. 60 x vis. 70 cm), sjedište (dim: duž. 80 x šir. 46 x vis. 46 cm), nepravilnog pravougaonika, čiji je zadnji dio polukružan. Naslon je konkavan i nakošen, i spušta se sa obje strane sjedišta, tako da stolica ima i neku vrstu naslona za ruke. Naslon je visok 36 cm, a debeo 44 cm. Ukupna visina stolice je oko 152 cm (Radimsky 1892,47. str., kaže 250 cm). Na njoj je uklesan natpis. Prvi dio natpisa je na gornjoj vodoravnoj površini iznad i iza naslona, a drugi dio je na desnoj vanjskoj bočnoj strani. Prvi dio natpisa glasi "†Ase sto vojevode Stipana Miloradovića",  a  drugi "a ponovi ga vojevoda Petar?, sin? mu". Pošto je Stipan Miloradović umro oko 1470. godine, a njegov sin, vojvoda Petar, spominje se od 1473. do 1488.  godine kao stariješina vlaškog katuna Hrabrena, cijeli natpis je datiran u period od oko 1470-1488. godine (M. Vego 1962, 202-203; 1964, 56). M. Vego je iznio mišljenje da je stolica klesana za Stipanove najveće moći, za koju autor smatra da je bila negdje oko 1416. godine. Tada se vojvoda Stipan Hrabren-Miloradović, koji je vršio vojvodsku službu i prije 1416. godine, spominje u zajednici s knezom Petrom Radinovićem ili Pavlovićem i plijeni Dubrovčane u donjoj Neretvi oko Slivna (Vego 1973, 329).

            Prema paleografskoj analizi, koju je izvršio Š. Bešlagić,  natpis je datiran u drugu polovinu XV stoljeća (Š. Bešlagić, 1985, 87). Postoji mišljenje da je stolica klesana za života vojvode Stipana, a natpis uklesan poslije njegove smrti (Vego, 1962, 202). Drugi autor smatra da je prvi natpis pisan kada je stolica isklesana, a drugi dio kasnije, ali da ih je pisala ista ruka,  možda,  prema sličnosti slova nekog majstora iz Boljuna, tj. Radimlje (Š.Bešlagić, 1985, 88). 

            Zapadna, manja stolica, ima podnožnik nepravilnog oblika, mnogo manjeg nego sjedište, visine 50 cm. Sjedište je oblika nepravilnog pravougaonika dimenzija: duž. 60 x šir. 40 x vis. 40 cm. Naslon je ukošen i nepravilnog oblika, visine 40 cm. Ukupna visina stolice je oko 120 cm (Š. Bešlagić, 1985,86-87).

Pokretno naslijeđe:

IKONE

1. Smrt Josifova

Ikona je rađena temperom na jelovoj dasci. Dimenzije su joj 105x 60x 2,5 cm. Daska je prije slikanja premazana gipsom. Poleđina daske je bila uvezana sa dvije prečke, koje su početkom XIX stoljeća zamijenjene novim, ali tako da se vide rupe od eksera od prethodnih. Prilikom mijenjanja vezivnih prečki, lijeva strana slike smanjena je za 3- 4 cm. Potječe sa kraja XVI ili početka XVII stoljeća. Izrađena je po uzoru na istu sliku latinske ikonografije, a radio ju je nepoznati slikar.

Centralni dio kompozicije zauzima scena Josifa na samrti, oko kog su se okupili Kristos, Bogorodica i pet anđela. Iznad njih su dva anđela u lebdećem stavu, a razdvaja ih oblačić i četiri anđeoske glave sa krilima. U desnom dijelu slike prikazana je Josifova radionica i dva anđela kako čiste kuću, a u lijevom dijelu sto sa dvije vaze.(Đ. Mazalić, 1965, 189 -194).

Do 1957. godine predstavljala je najznačajniju ikonu na ikonostasu crkve u Ošanićima, ali je zbog bolje zaštite prenesena u Stolac i od tada se donosila u Ošanić prilikom obavljanja bogosluženja. U Stocu je bila do 1992. godine.

2. Car Solomon

Slika je rađena temperom na dasci, prlijepljenoj jakim domaćim platnom na koje je nanesen gipsov namaz debljine 2-3 mm. Veličina platna je 48 (49)x 78 cm. Crtež je urezan u taj namaz oštrim predmetom, sve je prevučeno zlatnim listićima, a onda je nanošena boja. Vjerovatno je rađena krajem XV ili početkom XVI stoljeća u renesansnom stilu.

Slika prikazuje cara Solomona u stojećem stavu sa zlatnom krunom na glavi i žezlom u desnoj ruci.

Slika je do kraja pedesetih godina XX stoljeća bila u Crkvi sv. Petra i Pavla u Ošaniću, u vlažnoj prostoriji, odakle je, u vrlo oštećenom stanju, prenesena slikaru Kujačiću u Mostar, nakon čega je donesena na konzervaciju u Republički zavod za zaštitu spomenika kulture BiH u Sarajevu (Đ. Mazalić, 1958, 40 -42). 

3. Pravedni Lazar         

Sveti Lazar Pravedni, tempera na dasci, dimenzija 20x16,5 cm iz 1658- 1659. godine. Rad Andrije Raičevića, vještog iluminatora i minijaturiste. 

Ikona pokazuje dopojasni portret sv. Lazara Pravednog, predstavljenog kao episkopa sa jevanđeljem u lijevoj ruci, dok desnom blagosilja. Naspram crvene pozadine, uočljiv je svečev zlatni oreol i korice kodeksa šrafirane zlatom. Ime sveca saopćava kurzivni srpski natpis i godinu nastanka ikone (S. Rakić, 1998, s. 97).  

4. Deisis sa svetiteljima žitomislićkog jeromonaha Hristifora

Zapis na poleđini ove ikone saopćava da je ikona vlasništvo jeromonaha Hristifora, kupljena u Veneciji 1750. godine. Slikana površina podijeljena je u tri horizontalna polja, dok je u središtu ikone predstavljen Deizisni čin sa Kristom na prijestolu i Bogorodicom i Jovanom sa strana. Centralnu scenu omeđuju stojeće figure Jovana Zlatoustog i Jovana Milostivog. U gornjem pojasu prikazana su četiri arhijereja - sv. Vasilije, sv. Vasilije, nepoznati svetac, sv. Haralampije. U donjem pojasu predstavljeni su sv. Spiridon, sv. Jovan Teolog i sv. Nikola. Ikonu je uradio konzervativni grčki zograf koji se držao starih bizantijskih tradicija, bez savremenih tokova baroka ( S. Rakić, 1998, s. 285).

Za ovu ikonu Z. Kajmaković kaže da ju je oko 1745. godine uradio Rafail Dimitreijević (Z. Kajmaković 1971, s. 296) (3).

CARSKE DVERI

Carske dveri su predstavljale remek–djelo, rad duborezbarske vještine XVII stoljeća. Karakterizira ih rešetkasti preplet u koga je u središnji dio umetnuta slikana predstava Blagovijesti. U preplet je dodan rustični, floralni ornament u poljima iznad i ispod Blagovijesti u čijem središtu se nalazi veliki cvijet sa polukuglom u središtu. Pri vrhu lučnog prostora nalaze se likovi proroka u medaljonima. Ikonopis, dat na srebrenoj pozadini dveri bio je do devastacije crkve relativno dobro očuvan. Inkarnat je blijedoružičast sa vrlo oštrim i tamnim sjenčenjem, maslinastim tonovima na licu i sivim na šakama. Drapiranje je dosta grubo, izvedeno širokim, vidljivim potezima kista. Crtež lica i šaka vučen je tankom, tamnom, smeđom konturom (S. Rakić, 1998, 52- 53).

Posebni znaci na dobru

1. Ikona Smrt Josifova

Na poleđini ikone uočavaju se rupe od ranijih eksera koji su pričvršćivali vezivne prečke.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine pod brojem 755/52 od dana 09. oktobra 1952. godine, Crkva u Ošanićima, stavljena je pod zaštitu države.

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine broj 02-683-3 od dana 18. aprila 1962. godine, određuje se da se spomenik kulture Crkva u Ošanićima, upiše u Registar nepokretnih spomenika kulture.

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine 31. jula 1954. godine, ikona Smrt sv. Josifa iz pravoslavne crkve u Ošanićima, a sad u parohijskom domu u Stocu, stavljena je pod zaštitu države.

Rješenje zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine kojim se određuje da se spomenik kulture, ikona Smrt sv. Josifa, upiše u Registar pokretnih spomenika kulture, pod registarskim brojem 133.

Dobro se, pod nazivom Crkva sv. Petra i Pavla u Ošanićima, i rednim brojem 604 nalazilo na Privremenoj listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na crkvi su u nekoliko navrata izvršeni određeni sanacioni radovi, ali bez urađenog projekta i nadzora službe zaštite.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Historijska cjelina Crkve sv. Petra i Pavla u Ošanićima u toku rata doživjela je oštećenja na zvoniku i na krovu trijema, gdje je centralni dio propao. Gornji dio zvonika je porušen i kameni ulomci leže razbacani oko objekta. Dobra okolnost je da je samo manji dio uništen prilikom pada sa objekta. U enterijeru su se na svodu naosa pojavile pukotine, čije uzroke je potrebno istražiti. Na zapadnom unutrašnjem zidu pojavila se vertikalna pukotina koja počinje iznad portala, dolazi do rozete i nastavlja se do vrha svoda. Do oštećenja od vlage je došlo i u unutrašnjem sloju maltera, tako da je na nekoliko mjesta došlo do njegovog odvajanja od podloge i opadanja.

Oba zvona su odnijeta (1993–1995. godine). U enterijeru je Sveti presto srušen i kopano je po oltaru i soleji. Drveni polijelej je sav pokidan. Ikonostas je porušen i bez ikona. Svete dveri od velike umjetničke vrednosti su odnijete (Mileusnić – Duhovni genocid). Nadgrobne ploče uz crkvu kao i kamene stolice nisu devastirane.

Staro groblje u blizini crkve je jednim dijelom devastirano. Desetak kamenih krstača je počupano iz zemlje. U zapadnom dijelu groblja je nekoliko spomenika nabacano na gomilu. Cijelo groblje je zaraslo u samoniklu vegetaciju.

 

III  -  ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 32/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.Vremensko određenje

B.Historijska vrijednost

C.Umjetnička i estetska vrijednost

C.I. Kvalitet obrade

C.IV. Kompozicija

C.V. Vrijednost detalja

C.VI. Vrijednost konstrukcije

D.Čitljivost

D.V. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E.Simbolička vrijednost

E.II. Sakralna vrijednost

E.III. Tradicionalna vrijednost

E.IV. Vezanost za rituale i obrede

E.V. Značaj za identitet skupine ljudi

G.Izvornost

G.III. Namjena i upotreba

 

Sastavni dio ove odluke su:

  1. z.k. izvadak,  posjedovni list,
  2. fotodokumentacija,
  3. grafički prilozi,
  4. Rješenje Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine od 31. jula 1954. godine o stavljanju pod zaštitu države ikone Smrt sv. Josifa,
  5. Rješenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine kojim se ikona  Smrt sv. Josifa  upisuje u Registar pokretnih spomenika pod brojem 133, 17. maja 1962. godine.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja historijskog spomenika Crkva sv. Petra i Pavla u Ošanićima,  korištena je sljedeća literatura:

 

1985.    Bešlagić, Šefik, Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985, str. 49-52,86-88, 1985.

           

1979.    Bogičević, V. Mihajlo i Jeronim Miloradović, članak u časopisu Slovo Gorčina '79

 

Ćorović, V., Hercegovački manastiri, Starinar, III, serija XI, str. 5

 

1984.    Đurić, Vojislav,  Počeci umjetnosti kod Srba, Umjetnost na tlu Jugoslavije, Rani srednji vijek, Delo, Ljubljana, 1984.

 

1892.    Hormann, Kosta i Radimsky, V., Ošanić kod Stoca, GZM IV, str. 40-49, 1892.

 

1953.    Hrabak, B., Prilog datovanju hercegovačkih stećaka. Glasnik Zemaljskog muzeja,  n.s. sv. VIII, Sarajevo, str. 325-328., 1953.

 

1956.    Hrabak,  B., O hercegovačkim vlaškim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovčanina Dživana Pripčinovića, GZM, n.s. sv.  XI, (Istorija i etnografija), 29-39,1956.

 

2002.    Janković, Đorđe,  Kasnoantička trikonhalna crkva manastira sv. Apostola Petra i Pavla kod Trebinja,  Glasnik srpskog arheološkog društva, Beograd, 2002.

 

1984.    Jovanović, Vojislav, Umjetnost ranog srednjeg vijeka u BiH, Umjetnost na tlu Jugoslavije, Rani srednji vijek, Delo, Ljubljana, 1984.

 

1971.    Kajmaković, Zdravko,  Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, str. 294, 296, 1971.

 

1958.    Mazalić, Đoko  Tri stare ikone i njihova konzervacija, Naše starine V, Sarajevo, str.35-43, 1958.

 

1965.    Mazalić, Đoko, Smrt Josifova, ikona iz Ošanića, Naše starine X, Sarajevo, str. 198-194, 1965.

 

1997.    Mileusnić – Duhovni genocid

 

1894.    NJiss. Mitt. II / 1894./, str. 41

 

1990.    B. Nilević, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pećke patrijaršije 1557. godine, Sarajevo, 1990, 130

 

1995.    Sreten Petković, Srpska umjetnost u XVI i XVII vijeku, Srpska književna zadruga, reprint Beograd, 1995.

 

1998.    S. Rakić, Ikone Bosne i Hercegovine (16 - 19. vijek), Beograd, 1998, 50- 51

 

1973.    M. Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, zbornik sa simpozijuma «Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura», Izdanje Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 298

 


 

(1) M. Vego 1973, 328-329. Ako se uzme da  su stolice klesane u drugoj deceniji XV stoljeća, kada je vojvoda Stipan bio vrlo moćan, pretpostavlja se da su se nalazile ispred crkve, gdje im je i mjesto, pa se postavlja pitanje datiranja gradnje crkve, ili pak, njene obnove 1505. godine. Po tom mišljenju, prvo je sagrađena crkva, prije 1416. godine, a zatim su klesane stolice. Obnova crkve je uslijedila za Radoslavova života, najkasnije do 1505. godine.(M. Vego, 1973., 327-329). Na istom mjestu M. Vego spominje Radoslava kao ktitora crkve, prema smještaju njegove nadgrobne ploče ispred ulaza u crkvu. To bi značilo da je crkva sagrađena za njegova života na prelazu iz XV i XVI stoljeće, a stolice su klesane prije nastanka crkve.

(2) Na osnovi ovog natpisa postoji pretpostavka da je u Ošanićima postojao manastir sa sestrinstvom (M. Vego, 1973, 328).

(3) S. Rakić, 1998, 285, 288, za ikone Smrt sv. Josifa i Deizis sa svetiteljima žitomislićkog jeromonaha Hristifora, navodi, bez godine prijenosa, da su one iz Ošanića odnesene u Žitomislić.



Crkva sv. Petra i PavlaSjeverna fasadaUlazna, zapadna fasadaPortal
RozetaUlaz u dvorišteSudačke stoliceGroblje
IkonostasAmvonNadgrobna ploča sa tekstom i nadgrobna ploča sa prikazom strijelca 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: