početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Ferhad-pašina džamija (Ferhadija) u Banjoj Luci, sa Ferhad-pašinim turbetom,Turbetom Safi-kadune, Turbetom Ferhad-pašinih bajraktara, šadrvanom, džamijskih haremom, ogradnim zidovima i portalom, područje i ostaci graditeljske cjeline

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 23/03.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od  6. do 12. maja  2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Područje i ostaci građevinske cjeline - Ferhad-pašina džamija (Ferhadija) u Banjaluci, sa  Ferhad-pašinim turbetom, Turbetom Safi-kadune, Turbetom Ferhad-pašinih bajraktara, šadrvanom, džamijskim haremom, ogradnim zidovima i portalom, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik je izgrađen na k.č. broj 4365/1, 4363, 4344, k.o. Banjaluka,  opština Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 9/02).

 

II

 

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, rehabilitaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            Vlada Republike Srpske dužna je posebno da obezbijedi sprovođenje sljedećih mjera:

-         nacionalni spomenik biće rekonstruisan na izvornoj lokaciji, u izvornom obliku, po proporciji, volumenu i dekoru, sa identičnim horizontalnim i vertikalnim dimenzijama, uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja, na osnovu originalne tehničke dokumentacije, odnosno podataka o ranijem izgledu i stanja na terenu,

-         izvršiti istraživačke radove u cilju sagledavanja sistema koji je bio korišten prilikom temeljenja munare,

-         izvršiti sanaciju i konsolidaciju originalnih dijelova temelja i zidova,

-         svi originalni fragmenti srušenog objekta pronađeni na lokaciji ili na drugom mjestu na koje su odveženi nakon rušenja objekta, moraju da budu sakupljeni, registrovani, snimljeni i ponovno ugrađeni u rekonstruisani objekat metodom anastiloze, uz upotrebu tradicionalnih građevinskih materijala i veziva (maltera) i tehnika građenja; do momenta ugradnje potrebno ih je na adekvatan način zaštititi,

-         fragmente koji se zbog visokog stepena oštećenja ne mogu da ugrade, na odgovarajući način konzervisati i prezentovati u sklopu objekta,

-         sav iskoristivi materijal ugraditi u nacionalni spomenik,

-         dijelove koji nedostaju, a za koje postoji dokumentacija o njihovom izvornom stanju, rekonstruisati na osnovu postojeće dokumentacije, od materijala koji su istoivrsni ili slični izvornim, uz korištenje metode repristinacije,

-         na parcelama koje graniče sa parcelom broj 4365/1, 4363, 4344 dozvoljena je isključivo gradnja prizemnih objekata maksimalne visine 3,50 m do početka krovišta i maksimalnog gabarita 4x10 m.

IV

 

            Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

            Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - IV ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenom glasniku Republike Srpske».

 

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović,  Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

Broj: 08.2-6-533/03-8                 

7. maja 2003. godine

Sarajevo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

            Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2. stav 1,  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

            Komisija je na sjednici održanoj 01. jula 1999. godine donijela odluku o stavljanju mjesta Ferhadije džamije na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 11. U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V, Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je  pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. 

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (prepis posjedovnog lista, opština Banjaluka, sa kopijom katastarskog plana),

-         sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-         istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

            Ferhad-pašina (Ferhadija) džamija predstavljala je centralni objekat banalučke čaršije. Nalazila se u blizini banjalučkog Kastela, podignuta na prostoru između potoka Crkvine (Crkvene) i rijeke Vrbas, u nekadašnjem Donjem Šeheru. k.č. br. 4365/1, 4363, 4344, K.O. Banjaluka, upisan u z.k. ul. br. 21, Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

 

Istorijski podaci

            U istoriji Otomanske imperije, XVI vijek je vrijeme njenog najvećeg vojnog i političkog uspona. To je doba kada mnoge porodice iz Bosne i Hercegovne Carstvu daju istaknute državnike, vojskovođe i vakife. Među poznatijim porodicama su bili: Sokolovići, Ajaspašići, Boljanići, Hercegovići, Jahjapašići, Karaosmanovići, Kopčići, Malkoči, te mnoge druge. Najveću moć i ugled imala je porodica Sokolovići. Najpoznatiji i najuticajni predstavnik ove porodice bio je Mehmed–paša, o kome je sačuvano najviše podataka, dok se o Ferhad-paši Sokoloviću do sada zna samo fragmentarno.

            Nije poznata godina njegovog rođenja, zna se samo da je ubijen 1590. godine u punoj muževnoj dobi (Bašagić, 1986, str. 356.). Ako je godina njegove smrti poznata, onda se može reći da se Ferhad-paša rodio između treće i četvrte decenije XVI vijeka (Filandra, 1999, str. 700).  Godine 1566. Porta ga imenuje za kliškog sandžak-bega, od kada počinje njegovo puno angažovanje. Zahvaljujući svojim zaslugama, Ferhad-paša je 1574. godine imenovan za bosanskog sandžak-bega. Iste godine je sa brojnom pratnjom došao u Banjaluku, koja je od 1553. godine bila sjedište sandžak-begova. Ferhad-paša je  do 1579. godine bio vakif mnogim građevinama u Hrvacama, Zemuniku kod Zadra, Livnu, Kostajnici, Dobrunu, Kratovu, Svinjaru i Vrani (Zlatar, str. 115). Najvrednije objekte je podigao u Banjaluci, gdje je u vremenu od 1579. pa do 1587. godine sagrađeno ukupno 216 objekata. Uvidjevši da je stara Varoš (Gornji Šeher) stiješnjena u kotlini Vrbasa, te da ne može dalje da se širi, pristupio je izgradnji Donjeg Šehera. Tu je podigao tvrđavu koja je u prvo vrijeme služila kao tophana (arsenal). Sa Ferhad-pašom Sokolovićem otpočelo je novo poglavlje razvoja Banjaluke.

            U bici na rijeci Radonji u Hrvatskoj, 22.septembra 1575. godine, Ferhad-paša je porazio vojsku habsburškog generala, barona Herberta Auspergera. U toj bici je Ausperger poginuo dok je njegov sin Volf zarobljen. Kao otkupninu za njega, Ferhad-paša je, prema svjedočenju turskog istoričara Ibrahima Pečevije, u "Hronici događaja izmedju 1520 i 1639" dobio 30.000 dukata od čega je podigao džamiju, mekteb, sahat-kulu, šadrvan, gradski vodovod, kaldrmu koja je vodila od stare Banjaluke do potoka Crkvine, preko kojeg je sagrađen i kameni most. Istovremeno je preko Vrbasa sagrađen i drveni most. Za održavanje svoje zadužbine u Banjaluci,  Ferhad-paša je, prema vakufnami koja je legalizovana 25. januara 1587. godine, ostavio oko ”200 dućana, brojne zemljišne posjede, jedan karavan-saraj, hamam, mlin na Vrbasu, veliki hambar, te saraj u kojem će odsjedati bosanski namjesnici-valije dok budu upravljali Banjalukom“.

            Uporedo sa radovima na džamiji i okolnim objektima, Ferhad-paša je nastavio sa izgradnjom banjalučke čaršije u kojoj je sagradio bezistan, i u neposrednoj blizini džamije medresu.Kao jedan od supotpisnika Ferhad-pašine vakufname, pojavljuje se njegov visoki službenik, Hasan Tefterdar, koji je sagradio za sebe i svoju ženu, džamiju Arnaudiju, udaljenu 500 metara od Ferhadije. Fermanom od 2. decembra 1587. godine sultan Murat III je oslobodio ”stanovnike kasabe Banja Luke od plaćanja svih poreza i dača zbog blizine njihove kasabe serhatu (granici).”

            Ferhad-paša je umro u Budimu 1590. godine od posljedica ranjavanja. Tijelo mu je prenešeno u Banjaluku, da bi ga po njegovoj želji sahranili u turbe koje se nalazilo pokraj džamije. Evlija Ćelebi u svom ”Putopisu” je već 1660. godine Ferhadiju okarakterisao ”poput carske”. O graditeljima koji su izgradili ovu džamiju nema nikakvih pisanih podataka.

            Džemal Čelić je u svom djelu ”Ferhadija u Banjaluci”, analizirajući arhitekturu Ferhadije, došao do zaključka, da je organizator i rukovodilac posla bio iz Carigrada, iz škole Kodže Mimar Sinana, jer ova džamija posjeduje izvjesne sličnosti sa Mimar Sinanovom MURADIYE CAMI džamijom u Manisi koja datuje u  994. godinu po Hidžri ili 1585. godinu.

            Na kraju Ferhad-pašine vakufname pojavljuju se dva dunđera kao svjedoci izgradnje: Hadži Nezir i Deli Spahija i velika je vjerovatnoća da su bili dio jedne veće grupe izvođača ove džamije.

            Prema tarihu isklesanom u kamenu više portala, džamija je dovršena hidžretske 987. ili 1579. godine u vrijeme kada je Ferhad–paša bio bosanski sandžak-beg. Pjesnik Sipahi ispjevao je tarih nad ulaznim portalom u kome je opisao džamiju kao "velelepnu bogomolju".

Ovu velelepnu Bogomolju podižem u ime Allaha

Dobrotvor Ferhad - beg pomagač vjernika.

Žednim mačem uklesa u mramor svoje junačko ime.

Sa ratnim imetkom podiže dobro taj odabrani muž.

Sipahi prispjevši građevini reče joj hronogram:

U ime Allaha sagrađeno je ovo mjesto za vjernike.

 

Dosadašnja zakonska zaštita

            Rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine objekat je stavljen pod zaštitu države, i upisan u Registar spomenika kulture.         Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine, Ferhad-pašina džamija  u Banjaluci    je bila evidentovana i kategorisana kao objekat I kategorije, pod rednim brojem 38.

           

2. Opis spomenika

            Građevinska cjelina Ferhad-pašine (Ferhadije) džamije sastojala se od: džamije, dvorišta džamije, harema, šadrvana, turbeta i ogradnog zida sa ulaznim portalom.

            U prvo vrijeme dvorište džamije je bilo opasano zidom, na koji su se oslanjale nadstrešnice. Prvobitna ograda srušena je poslije 1884. godine, a izgrađena je monumentalnija sa portalom i česmom. Ta ograda je bila jednim dijelom zidana, a drugim dijelom napravljena od kovanog gvožđa.

            U dvorištu džamije se nalazio šadrvan sa kamenim bazenom i 12 u krug postavljenih česmi. Voda za šadrvan je dovedena sa Pavlovca, odnosno sa izvora koji se do danas zove Šadrvan. Iznad kamenog bazena bila je izrađena ukrasna mreža od kovanog gvožđa, a u XIX vijeku je izgrađen drveni baldahin sa kupolom i oslikanim atikom u stilu tzv. turskog baroka. Baldahin je porušen 1955. godine.

            Ferhad-pašina džamija razlikovala se po svom prostornom rješenju od uobičajnog i često primijenjivanog arhitektonskog tipa džamija, koje su građene u našim krajevima, u periodu od XVI pa do XVIII vijeka, odnosno džamija tzv. istanbulskog stila. Te džamije imaju jednoprostorno rješenje gdje jedna kupola pokriva čitav prostor za molitvu, dok tri manje kupole pokrivaju prostor sofa. Džamija je imala tlocrtno razvijenije rješenje, koje je rezultovalo prostornu artikulaciju kao višekupolni natkriveni sistem. U centralni prostor džamije ulazilo se  preko otvorenih sofa sa četiri kružna kamena stuba međusobno povezana kamenim lukovima. Kapiteli stubova bili su bogato ukrašeni geometerijskim i stalaktitnim oblicima. Na sjeverozapadnom zidu postavljena simetrično u odnosu na ulaz bila su dva manja kamena mihraba za obavljanje molitvi i na prostoru sofa.  Sofe su bile natkrivene sa tri kupole, od kojih je srednja kupola bila nešto uzdignutija i na taj način naglašavala ulaz u džamiju.

            Ispred sofa, nekada je postojao trijem, koji je okruživao džamiju sa tri strane. Imao je kosi krov oslonjen na deset kamenih stubova čiji su kapiteli i baze bili slabije obrade od stubova glavnog trijema.

            Vanjski trijem bio je širok 4,50 m, pa je istovremeno služio kao pomoćni prostor džamije, pošto je u XIX vijeku bio zazidan. Tada je na njemu otvoreno 18 prozora sa polukružnim završecima, a omalterisana fasada bila je ukrašena plitkim arhivoltama. U bombardovanju Banjaluke 1944. godine ovaj trijem je porušen, ali su ostaci stubova postojali sve do 1993. godine.

            Ferhad-pašina džamija je imala dimenzije 14,47 x 18,33 ma zajedno sa sofama. Imala je masivne kamene zidove debljine i do 120 cm.

            Svijetao i potpuno saglediv unutarnji prostor sastojao se od centralnog dijela i dva proširenja sa strane, te uzdignutog prostora gdje se nalazio mihrab. Ovakva raščlanjenost osnove džamije imala je svoj odraz i na njen konstruktivni sklop. Dva proširenja natkrivali su svodovi, dok je prostor mihraba pokrivala polukupola. Nad centralnim dijelom se uzdizala kupola, koja je ležala na tamburu, koji je preko pandatifa prenosio opterećenje na konstruktivne lukove. Slično rješenje ovome imala je u Bosni i Hercegovini još samo Gazi Husref-begova džamija u Sarajevu.

            U enterijeru džamije postavljena su četiri prelomljena luka, od kojih su tri slobodna, dok je četvrti prislonjen uz sjeverozapadni zid džamije. Dva luka dijele centralni dio prostora od proširenja sa strane, a jedan luk odvaja mihrab od prostora za obavljanje namaza. Da bi dobio kružnu, a ne elipsoidnu kupolu, gradilac je morao pravougaoni prostor džamije svesti na približan kvadrat. To je riješeno konzolnim ispuštanjem dijela zida, za otprilike 25 cm iznad tjemenih dijelova prelomljenih lukova i to onog luka koji se nalazi iznad mihraba, kao i onog koji se nalazi prislonjen na unutarnji portalni zid. Tambur je visoko uzdignut da bi se naglasilo mjesto relativno male kupole.

            Na kupoli Ferhad-pašine džamije se nalazilo 12 prozora, a na polukupoli 5, koji su svojom visinom ulazili sa unutarnje strane u zakrivljenu površinu konstrukcije kupole, odnosno polukupole. Sa spoljne strane bili su vertikalni. Nekada su ovi prozori bili ukrašeni kamenim tranzenama sa raznobojnim komadima stakla. U donjim zonama se nalazilo 10 prozora, i to na svakoj fasadi po dva pravougaonog oblika sa bogato profilisanim kamenim okvirima sa kovanim demirima sa spoljne i drvenim kapcima sa unutarnje strane. Tu su se nalazile i dvije niše. U gornjim zonama džamije se nalazilo 12 prozorskih otvora sa završetkom u obliku prelomljenog luka.

            Stalaktitna dekoracija primijenjivana je kod obrade kapitela stubova i pri obradi malih simetrično postavljenih niša malih mihraba. Mali mihrabi su bili ukrašeni i sa obrađenim rozetama. Unutarnjost kupola trijema nije bila posebno dekorisana  osim srednje kupole koja je imala sitno profilisana rebra. Pandatifi su bili omalterisani i na tim površinama su samo nacrtani okviri koji prate oblik pandatifa.

            Najreprezentativniji dio džamije bio je njen portal. Njega je sačinjavao bogato profilisani okvir od kamena sedre, izvučen iz mase zida i na vrhu ukrašen vijencem od kitnjasto izrezanih i naizmejnično postavljenih manjih i većih trolisnih motiva. Vrata koja su bila niža od spoljnjeg okvira, učvršćivali su dovratnici od crvenog i lijepo brušenog kamena koje je međusobno povezivao segmentni luk. Floralni motivi rađeni u dvije nijanse crvenog kamena, naizmjenično postavljeni, bili su najprepoznatljiviji dio ulaznog portala. Iznad vrata u džamiju nalazila se kamena ploča sa uklesanim tekstom molitve (Kur'an sura 62, ajet 10) i kameni tarih sa podacima o gradnji, a koji se nalazio iznad ploče sa molitvom. Sve ovo uokviravala su dva prelomljena sedrena luka koja su davala poseban utisak. Vrata su bila od hrastovog drveta dekorisana geometrijskim motivima.

            Kameni vijenci su bili značajan elemenat kamene plastike na objektu i bili su bogato profilisani. Poseban detalj kamene plastike predstavljali su blago usječeni spoljni uglovi mihrabskog prostora, koji su imali stalaktitnu dekoraciju u vidu mukarnasa.

            Mihrab, kao centralni dio džamije, imao je naglašenu visinu i glatku unutarnju površinu. Bio je završen sa sedam redova stalaktita koji su se stepenasto sužavali prema vrhu gdje se nalazila zlatna jabuka. Sa strana mihraba nalazile su se dva ukrasna cvijeta.  Oblinu mihrabske niše uokviravali su elementi pješčanog sata koji su se javljali i na krajnjim ivicama okvirnog dijela mihraba. Na taj način je mihrab bio odvojen od mase zida. Iznad ukrasne jabuke nalazio se tekst molitve (Kur'an, El-Bekara, dio 144. ajeta). Gornji dio okvira mihraba ukrašavala je kruna sa stilizovanim pupoljcima, a čitavu površinu preplitale su lozice. O autentičnim bojama nema podataka.

            Drugi značajan dio enterijera je minber koji je bio izrađen od kamena i sastavljen od stepeništa, ulaznog dijela i baldahina. Ulaz na minber bio je izgrađen po uzoru na istanbulske džamije, sa segmentnim lukom od crvenog kamena koji se oslanjao na vitke stubiće.

            Ferhat-pašina džamija je imala mahfil koji je bio postavljen asimetrično – oslonjen na ulazni zid jednom stranom i na sjeveroistočni zid i pet mramornim stubova drugom stranom. Na mahfil su vodila dva kamena stepeništa.

            Munara se nalazila na jugozapadnoj strani džamije i imala je poseban ulaz. Ćup munare bio je oktogonalan i jednim dijelom je bio vezan za zid džamije. Spoljni dio ćupa je bio ukrašen kamenim okvirima koji su naglašavali njegovu poligonalnost. Unutarnje kameno stepenište imalo je 128 gazišta i vodilo je do šerefe, čija je ograda bila bogato dekorisana geometrijskim motivima, a oslonjena na vijenac konzola i ispuštenih stalaktitnih ukrasa. Munara je bila zidana od krečnjaka sa spojnicama u krečnom malteru. Blokovi su bili međusobno povezani horizontalnim željeznim klamfama zalivenim olovom. Munara je imala dvanaest strana i imala je visinu od 42,70 m bez alema. Šerefe džamije je bilo na visini od 28,90 m, dok se zidani dio munare završavao na visini 35,20 m.

            Pored džamije su se nalazila tri turbeta, koja u situaconom planu čine trokut u čijoj se sredini nalazi objekat džamije.

Ferhad-pašino turbe

            Turbe je izgrađeno prije 1590. godine, a u njemu je sahranjen Ferhad-paša, čije je tijelo donešeno iz Budima. Uz njegov santrač se nalazi i santrač njegovog unuka ili sina. Turbe se nalazilo sa desne strane od ulaza u džamiju i jednim dijelom je izlazilo na ulicu. Pripada grupi monumentalnih potkupolnih turbeta iz XVI vijeka. Turbe je imalo oktogonalnu osnovicu koja preko pandatifa prelazi u oktogonalni tambur. Nad tamburom se izdizala kupola zidana tublom i pokrivena limom. Zidovi su bili od pravilnih tesanaca, čija je stilska i dekorativna obrada bila skromnija od objekta džamije. Portalni dio turbeta bio je posebno naglašen i predstavljao je najvredniji dio objekta. Iznad portala se nalazila ploča sa natpisom koja je davno uništena. Svi prozori na turbetu su bili pravougaonog oblika, uokvireni obrađenim klesancima, a iznad njih su stajali slijepi prelomljeni lukovi, riješeni u plitkom reljefu. Na četiri zidne plohe bila su smještena četiri prozora sa demirima od kovanog gvožđa.  Specifičnost objekta činili su kružni otvori prema ulici koji su imali drvene mušepke. Pretpostavka je da su ove otvore izveli dubrovački majstori koji su učestvovali u gradnji džamije.

            «Vrijednost turbeta nije bila u vrlo detaljnoj obradi, nego prije svega u opštoj koncepciji cjeline, u kojoj se sve plohe i elementi skladno podudaraju na samom objektu i u cijelom ambijentu, te u unutrašnjoj prostranosti za kojom je osnivač i težio» (Biško, 84.-85).

Turbe Ferhad-pašinih bajraktara

            Drugo turbe je izgrađeno u blizini ulaza u dvorište, s prednje strane džamije, desno od šadrvana. U njemu su se nalazila dva drvena sanduka pokrivena čohom, koji su kasnije odnešeni. Ovo turbe se ne spominje u Ferhad-pašinoj vakufnami, ali je sigurno da je napravljeno odmah poslije njegove smrti. Nekoliko puta je popravljano, ali nije bitno izmijenilo svoj izgled. Po opštoj koncepciji, rasporedu otvora i obliku, dosta je slično turbetu Ferhad-paše iako je po načinu zidanja i dekorativnoj obradi skromnije. Tako su u ovom slučaju klesanci korišteni samo za obradu prozora s pravougaonim okvirima, a slijepi polukružni lukovi iznad njih imaju samo dekorativnu ulogu. Turbe je oktogonalno sa kupolom koja preko pandatifa opterećenje prenosi na zidove. Za izgradnju kupole, u ovom slučaju nije upotrijebljena sedra nego lauš kamen. Na tri strane poredana su tri prozora sa istaknutim lukovima sa spoljne i unutarnje strane. Ti lukovi su raznih oblika – polukružni, šiljasti i segmentni. Ulazni portal je skroman.

Turbe Safi-kadune

            Lijevo od džamije se nalazilo manje turbe u kome je sahranjena unuka Ferhad-paše. Turbe je bilo oktogonalno, manjih gabarita od prethodna dva i pokriveno drvenim šatorastim krovom sa biber crijepom. Pretpostavlja se da je izgrađeno krajem XVII ili početkom XVIII vijeka. Glavni materijal koji je korišten prilikom izgradnje ovog turbeta je kamen i tesano drvo. Turbe je bilo djelomično ozidano kamenim kvaderima, a djelomično pritesanim kamenom sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom, bez upotrebe gvozdenih spona. Na tri suprotne strane nalazila su se tri četvrtasta prozora sa naglašenim šiljatim lukom. Prozori su bili sa demirima od okruglog kovanog gvožđa. Sa lijeve strane ulaza u turbe nalazio se manji drveni dolaf. Plafon je bio ravan, sa daščanim šišetom.

 

3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

1737. godine – požar na objektu džamije,

1917. godine – skinut krovni pokrivač od olova,

1920. godine – preko kupole Turbeta Ferhad-pašinih bajraktara izrađen tanki cementni namaz, i preko toga postavljen pocinčani lim,

1944. godine – objekat stradao u bombardovanju kada je porušen spoljni trijem i gornji dio munare,

1951. – 1954. godine –

-         radovi na sanaciji šadrvana – popravka pokrova i stubova baldahina i uklanjanje slojeva boje sa kamenih i metalnih dijelova,

-         popravka krovnih ploha i novo pokrivanje,

-         popravka zidova od oštećenja nastalih od krhotina granata umetanjem ploča od stare sedre i plombiranjem smjesom od kamenog brašna i cementnog mlijeka,

-         sanacija vijenaca na objektu,

-         sanacija oštećenja na munari, odnosno na dijelu iznad šerefe,

-         čišćenje nišana u haremu džamije,

1955. godine – uklonjen baldahin sa šadrvana,

1957. godine – izrađena drvena skela kojom je izvršeno podupiranje lukova u trijemu džamije u cilju zamjene dotrajalih stubova,

1959. godine

-         završeni kamenoklesarski radovi na stubovima,

-         izvršeni radovi na turbetima;

Ferhad-pašino turbe

-         kupola pokrivena pocinčanim limom,

-         zamijenjeni prozori,

-         obijanje unutarnjeg maltera i nanošenje novog u više slojeva,

-         farbanje enterijera posnim zemljanim bojama,

-         farbanje stolarije uljanim bojama,

-         popravka zidova od oštećenja nastalih od krhotina granata umetanjem ploča od stare sedre i plombiranjem smjesom od kamenog brašna i cementnog mlijeka;

 

Turbe Ferhad-pašinih bajraktara

-         izvršena «konsolidacija»kupole zalijevanjem pukotina cementnim malterom i izradom armiranobetonskog serklažnog prstena oko kupole,

-         kupola pokrivena pocinčanim limom, zamijenjeni prozori,

-         obijanje unutarnjeg maltera i nanošenje novog u više slojeva,

-         farbanje enterijera posnim zemljanim bojama,

-         farbanje stolarije uljanim bojama,

-         popravka zidova od oštećenja nastalih od krhotina granata umetanjem ploča od stare sedre i plombiranjem smjesom od kamenog brašna i cementnog mlijeka,

-         na betonsku podlogu postavljen brodski pod;

 

Turbe Safi-kadune

-         zamjena dotrajale drvene krovne konstrukcije,

-         pokrivanje krova dvostrukim slojem biber crijepa,

-         preziđivanje spoljnjeg južnog zida,

-         zamijenjeni prozori,

-         obijanje unutarnjeg maltera i nanošenje novog u više slojeva,

-         farbanje enterijera posnim zemljanim bojama,

-         farbanje stolarije uljanim bojama,

-         popravka zidova od oštećenja nastalih od krhotina granata umetanjem ploča od stare sedre i plombiranjem smjesom od kamenog brašna i cementnog mlijeka,

-         na betonsku podlogu postavljen brodski pod;

 

1960. godine

-         sanacija temelja stubova izradom kamenih blokova visoke otpornosti,

-         izrada sistema za podizanje konstrukcije trijema,

-         zamjena stubova trijema,

-         izrada i montaža željeznih zatega u trijemu;

 

1969. godine– u zemljotresu je oštećena i Fehad-pašina džamija.

            Nakon toga je u sklopu sanacionih radova izvršeno saniranje munare, čiji je gornji dio iznad šerefe pao na centralnu kupolu i teško je oštetio. Nakon izgradnje nedostajećeg dijela, sa unutarnje strane munare – njenog donjeg dijela, izvršeno je utezanje čeličnim sajlama. Istovremeno nakon saniranja oštećenja nastalih na njoj, oko centralne kupole i malih kupola izveden je armirano-betonski horizontalni serklaž.

 

1988/1989. godine – izrađen i realizovan projekat konstruktivne sanacije od strane inžinjera građevine iz Slovenije M. Ribnikara. U zidnoj masi džamije izvršeno dijagonalno bušenje rupa uz pomoć anti-vibracionih bušilica. Nakon toga izvršeno injektovanje u cilju stabilizacije zidova.

 

4. Sadašnje stanje lokaliteta

            Objekat je u potpunosti srušen 1993. godine. Materijal je u cjelini odvežen sa lica mjesta.

1993, 6. maj: početak rušenja objekta,

1993, 7. maj: počelo odvoženje materijala sa objekta,

1993, 8. maj: porušeni ostaci Ferhadije,

1993, septembar: mezarje i ograda harema uništeni,

1996, 16. oktobar: nastavljeno čišćenje lokacije Ferhadije: posječene su topole, uklonjen različit materijal sa lokacije.

 

III -   ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na 4. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 03. do 09. septembra, 2002. godine, Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A. Vremensko određenje,

B.  Istorijska vrijednost,

C.   Umjetnička i estetska vrijednost

            i. Kvalitet obrade

            ii. Kvalitet materijala

            iii. Proporcije

            iv. Kompozicija

            v. Vrijednost detalja

            vi. Vrijednost konstrukcije

D. Čitljivost

            iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

            ii. sakralna vrijednost,

            iii. Tradicionalna vrijednost,

            iv. Vezanost za rituale ili obrede,

            v. Značaj za identitet grupe ljudi,

F. Ambijentalna vrijednost

            F.I. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

            F.II. Značenje u slici i strukturi grada,

            F.III. Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja,

G. Izvornost

            i. Oblik i dizajn

            Ii. Materijal i sadržaj

            iii. Namjena i upotreba

            iv. Tradicija i tehnike

            v. Položaj i smještaj u prostoru

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

            h.i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila,

            h.ii. Vrhunsko arhitektonsko ili umjetničko djelo

           

Sastavni dio ove odluke su:

-         kopija katastarskog plana,

-         z.k. izvadak,  posjedovni list,

-         fotodokumentacija,

-         grafički prilozi.

 

Korištena literatura

            U toku vođenja postupka proglašenja područja i ostataka Ferhad-pašine (Ferhadije) džamije u Banjaluci nacionalnim spomenikom korištena je sljedeća literatura:

 

1903.    Hangi, Antun, "Banjaluka i okolica", Školski vjesnik br. 10, strana 56-57,Sarajevo 1903,

 

1929.    Knoll, Dr. Petar, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni, Književnik II, Zagreb, 1929.

 

1941.    Muftić, A, "Moshee und Stiftung Ferhad Pasa´s in Banja Luka", Leipzig 1941.

 

1953.    Bejtić, Alija, Banja Luka pod turskom vladavinom, Naše starine I, str.91-121, Sarajevo 1953.

 

1953.    Fučić, Mladen,  "Konzervatorski zahvat na Ferhad- pašinoj dzamiji u Banjoj Luci", Nase starine I, strana 117-121, Sarajevo, 1953.

 

1960.    Biško, Mato, " Konzervacija objekata u kompleksu Ferhadije džamije u Banjoj Luci", Naše  starine   VII, str. 81-89, Sarajevo, 1960.

 

1961.    Kreševljaković, Hamdija,  "Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, III dio- Banja Luka i manji obrtni centri, strana 30,Sarajevo,  1961,

 

1967.    Ćelebi, Evlija," Putopis" strana 212- 213., Sarajevo 1967.

 

1968.    Ćelić, Džemal, "Ferhadija u Banjaluci", ed. Društvo konzervatora Bosne i Hercegovine, serija D, br. 143, Sarajevo, 1968, 6.

 

1977.    Mujezinovic, Mehmed, "Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1977, strana 503- 504

 

1981.    Ayverdi, Ekrem Hakki, Ferhadija džamija u Banja Luci, Ayrupa da Osmanli mimari esseIstanbul, 1981.

 

1984.    Andrejević, Andrej ,"Islamska monumentalna umjetnost 16 vijeka", Institut za istoriju umjetnosti, studije 6, Beograd, 1984.

 

1995.    Gušić, Bedrudin, " Okupacija Banjaluke", Oslobođenje, 16- 23. mart, 1995, str. 16,17

 

1997.    Selman. prof. Mehmed, "Banjaluka - Uspomena i stvarnost sa Mejdana", Travnik, 1997.Dzaja, M, "Banja Luka u putopisima i zapisima", Banja Luka, strana 13.

 

2002.    Arhitektonski fakultet Sarajevo, Studija, Principi i metodološki postupak za obnovu Ferhad-pašine džamije u Banja Luci, Sarajevo, 2002.



Ferhad-pašina džamija u Banjoj Luci 1934. godineFerhadija džamija, pogled na kupolu i munaruRadovi na munari 1951. godineTrijem Ferhadija džamije
Presjek Ferhadija džamije (iz Principi i metodološki postupak za obnovu Ferhad-pašine džamije u Banja Luci)Ferhadija džamija, Ferhad-pašino turbe i portalFerhadija (Ferhad-pašina) džamija u Banjoj LuciFerhad-pašina džamija prije II svjetskog rata
Porušeni kompleks Ferhad-pašine džamije 1993. godineMjesto Ferhadija džamije 2003. godineKompleks Ferhad-pašine džamije, avio snimakFerhadija džamija, portal i stubovi, M.Hamidović 1961.
Unutrašnjost Ferhad-pašine džamijeMihrab i mimberUnutrašnjost džamije, dekoracija kupoleČesma
Ferhad-pašino turbeTurbe Ferhad-pašinih bajraktaraTurbe Safi-kaduneMjesto i ostaci kompleksa Ferhad-pašine džamije
Mjesto i ostaci Ferhad-pašine džamijeOstaci Ferhad-pašine džamijeMunara i Ferhad-pašino turbe u toku rušenjaFragmenti na gradskoj deponiji
Fragmenti Ferhad-pašine džamije   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: