početna stranica    
 
Decisions on Designation of Properties as National Monuments

Provisional List

About the Provisional List

List of Petitions for Designation of Properties as National Monuments

Heritage at Risk

60th session - Decisions

Partizansko spomen-groblje, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 90/06.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 19. do 23. januara 2006. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina – Partizansko spomen-groblje u Mostaru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik obuhvata zemljište označeno kao k.č. broj 2446, k.o. Mostar II, te 45 gruntovnih parcela označenih kao k.č. broj 470/2, 470/3, 470/4, 471/1 (dio), 471/2, 471/3, 467/2 (dio), 469/4, 480, 481/1, 482/2, 482/3, 482/4, 483, 486/1, 486/2, 487/2 488/1, 489/1, 490/1, 490/3, 494/1, 479/1, 478/1, 477/1, 476/1, 475/1, 474/1, 473/1, 473/2, 484, 387/1, 387/2, 382, 386/2, 378/2, 365/1, 340/2 (dio), 479/2, 478/2, 477/2, 476/2, 475/2, 474/2, 473/4, 493/1, 491, 1371/4, posjedovni list broj 1066, z.k. uložak broj 5549, 6465, 3941, 6475, iskaz I, 5681, 5139, 1986, 5474, 3941 i 3101,  Grad Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            I zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke. U sklopu te zone, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

  • izvršiti sanaciju i rekonstrukciju nedostajućih dijelova kompleksa, osigurati održavanje i prezentaciju kompleksa;
  • zabrana promjene osnovne namjene – memorijalni kompleks;
  • dopuštena je interpolacija novih objekata koji svojim oblikom, dimenzijama i vanjskom obradom neće ugroziti strukturu zaštićenog područja, a koji će unaprijediti osnovnu funkciju kompleksa (ulazna partija, suvenirnica, toaleti, parking-prostor manjeg kapaciteta, isključivo za potrebe spomen-kompleksa);
  • nijedan građevinski, građevinsko-zanatski i zanatski zahvat ne može biti izvođen bez odobrenja federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručnog nadzora nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
  • nije dopušteno deponiranje otpadaka.

 

Utvrđuje se zaštitni pojas, širine 50 m od granica I zone zaštite. U tom zaštitnom pojasu zabranjena je izgradnja industrijskih i poljoprivrednih objekata čija namjena može ugroziti graditeljsku cjelinu i lociranje zagađivača okoliša. Stambeni objekti ne smiju biti viši od 6,50 m do početka krovišta, odnosno spratnosti P+1 i maksimalnog gabarita 12 x 10 m. Infrastrukturni radovi dopušteni su samo uz odobrenje nadležnog ministarstva, a prema uvjetima nadležne službe zaštite. 

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.1-2-924/03-4

21. januar 2006. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stav 1,  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

SUBNOR Mostara podnio je, dana 16. juna 2003. godine, peticiju za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.  U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-     sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

Partizansko spomen groblje u Mostaru nalazi se na lokalitetu označenom toponimom «Biskupova glavica», uz Ulicu Kralja Petra Krešimira IV. (bivša Blagoja Parovića ulica ), gdje je i glavni ulaz kompleksa. Ekonomski i kolski pristup gornjim nivoima spomen-groblja je preko kompleksa sa skladištima J.P. «Parkovi» Mostar sa zapadne strane objekta, dok je pješački još i preko staze kroz park šumu sa istoka. Kompleks spomen-groblja smješten je na sjevernoj padini brežuljka «Biskupova glavica» (vještački ostvarena park šuma), pošumljenog 60-ih godina, na čijem se vrhu nalazi I zaštitna zona gravitacijskog vodoopskrbnog  rezervoara.

U neposrednoj okolini kompleksa nalazi se još: gradska trim staza, kompleks Biskupskog ordinarijata, kompleks tzv. «Duhanskog instituta» sa započetim objektom za «RTV dom» (sada objekt Agronomskog fakulteta), na sjeverozapadu se nalazi stambeni kompleks iz ranih šesdesetih godina 20. stoljeća arhitekte Romea Tiberija, skladište građevinskog materijala poduzeća «Parkovi» dok se na jugu nalaze staklenici rasadnika u «Barama». Na zapadnoj strani smješten je objekat bivše stražarske službe spomenika.

Prostori i objekti u kontaktnoj zoni pretrpjeli su određene promjene: «ZG» banka postala je objekat «Caritas-a», na «boćalištu», k.č. 387/1 i 387/2, napravljen je novi kolski pristup Biskupskom ordinarijatu uz koji je sagrađen i novi Dom umirovljenih svećenika (arhitekte Zlatka Ugljena), nova benzinska pumpa uz Ulicu biskupa Čule (nastavak Avenije), nove kuće za osobe sa smanjenim tjelesnim sposobnostima sa sjeverozapadne strane brijega, te novi objekat pedološkog laboratorija Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, unutar kompleksa tzv. «Duhanskog instituta» sa istoka.

Spomen-groblje je smješteno na katastarskoj parceli, označenoj kao k.č. (2446), k.o. Mostar II, te na 45 gruntovnih parcela označenih kao: k.č. 470/2, 470/3, 470/4, 471/1 (dio), 471/2, 471/3, 469/4, 480, 481/1, 482/2, 482/3, 482/4, 483, 486/1, 486/2, 488/1, 489/1, 490/1, 490/3, 494/1, 479/1, 478/1, 477/1, 476/1, 475/1, 474/1, 473/1, 473/2, 484, 387/1, 387/2, 382, 386/2, 378/2, 340/2 (dio), 479/2, 478/2, 477/2, 476/2, 475/2, 474/2, 473/4, 493/1, 491, 1371/4. Katastarska parcela kompleksa, površine 79248 m2, u posjedu je Skupštine općine Mostar. Ukupna površina navedenih parcela iznosi skoro 8 ha, dok je programom održavanja zelenih površina poduzeća «Parkovi i nasadi» iz 1990. godine bilo ugovoreno i uređivano samo cca. 1,5 ha užeg prostora kompleksa(1).

Uvidom u zemljišnoknjižne knjige utvrđeno je da je zemljište kompleksa nacionalizirano i izuzeto od Biskupskog ordinarijata Mostar, te da na njemu nisu u potpunosti riješeni imovinsko pravni odnosi.“ (Grad Mostar, 2005, str. 2)

 

Historijski podaci

Mostar je u periodu pred II svjetski rat imao 18000 stanovnika, a u NOB-u aktivno je učestvovalo blizu 6000, odnosno svaki treći stanovnik. U narodnooslobodilačkom ratu poginulo je preko 750 boraca NOB-a i više od hiljadu žrtava fašizma. Mostar je dao i trinaest narodnih heroja. (Grad Mostar, 2005)

Nakon II svjetskog rata podiže se veliki broj memorijalnih spomenika NOR-a, pa je na inicijativu Džemala Bijedića, početkom 1959. godine, projekat za spomen-groblje u Mostaru povjeren arhitekti Bogdanu Bogdanoviću(2). Odluku o podizanju spomenika donijela je Skupština općine 1960. godine, a radove je izvodilo mostarsko poduzeće «Parkovi i nasadi».

«Pripremni radovi počeli su u oktobru 1960. godine, dok je zvanični početak radova bio 1. decembra 1960. godine. Radove na bušenju i miniranju brda, te izgradnji spomenika, vodio je Ahmet Ribica, inžinjer građevine(3).

Spomenik je svečano otvorio 25. septembra 1965. godine Josip Broz Tito povodom dvadesete godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma i na dan formiranja Mostarskog bataljona(4). Izgradnju je finansirala Skupština općine uz brojne donacije mostarskih radnih organizacija. Dobrovoljnim radnim akcijama omladine pošumljena je šira zona spomenika.» (Grad Mostar, 2005, str. 3)

U proljeće 1992. godine, Partizansko spomen groblje znatno je oštećeno ratnim djelovanjima i miniranjem, a nakon rata nebrigom i neodržavanjem nastavlja se destrukcija i devastacija spomenika. Propadanje spomen groblja uzrokovano je prirodnim i ljudskim faktorima. Uprkos devastaciji, spomenik nije izgubio svoju fizičku cjelovitost.

Odlukom gradonačelnika Grada Mostara br. 02-02-185/03, od 31. januara 2003. godine, formiran je Odbor za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru u sastavu: akademik Bogdan Bogdanović, Boris Podreka, Amir Pašić, Darko Minarik, Ekrem Krpo, Zdravko Gutić, Tihomir Rozić, Alija Bijavica, Milica Dogan, Florijan Mičković, Milivoj Gagro, Radmilo Andrić, Mumin Isić i Mustafa Selimović, koji je predložio mjere za izradu studije obnove kompleksa. Ovaj Odbor je krajem 2004. godine sačinio operacionalni program mjera na obnovi Spomenika.

U toku 2005. godine na spomeniku su rađeni radovi čišćenja, sanacije i rekonstrukcije elemenata kompleksa i zelenila. 9. maja 2005. godine svečano je otvoren djelimično obnovljeni spomenik. (Grad Mostar, 2005, str. 6)

 

2. Opis dobra

 

Partizansko spomen-groblje na Bijelom Brijegu sadrži sve elemente kompleksnog arhitektonskog, estetskog i pejzažnog rješenja. Ono predstavlja jedinstven spomenik u urbanom mjerilu Mostara, posebne ambijentalne vrijednosti. Jedinstvo prirode (vode i zelenila) sa arhitektonskim izrazom autora jeste njegov neprikosnoveni kvalitet. Prema riječima autora, «koristeći univerzalnu simboliku elemenata sunca, planeta i mjeseca, spomenik postaje blizak svim ljudima i uspijeva se nametnuti kao autentični element prostora». Umijećem projektanta Bogdana Bogdanovića postignuta je harmonija kompozicije biljnih vrsta, žive vode i kamena, koja ima estetske, dekorativne, pejzažne i ambijentalne vrijednosti. Iako se radi o memorijalnom kompleksu, posjetilac bez presedana može uživati u jedinstvenom spoju svjetla, arhitektonskih formi i zelenila, može šetati i uživati u vizurama na grad i rijeku. Igra arhitektonskih oblika, preuzetih iz same biti ambijentalne arhitekture podneblja (hercegovačke nekropole, materijalizacija pokrova mostarskih kuća, upotreba riječnih oblutaka za popločanje staza, prožimanje zelenila u arhitektonske i urbane elemente, igra svjetla i sjene), stvara skoro imaginarnu predodžbu o nekropoli kao mjestu života. Za svoj spomenik Bogdanović kaže da je „grad kamenih ptica“ u kojem „kamene ptice“ saopćavaju, uz pomoć simboličko-metaforičkog jezika formi, poruku mira. (Trumić, 1988, str. 371)

Cjelokupno spomen-groblje možemo posmatrati kao „tvrđavu“ u koju se penje preko udvojenih rampi i koja, ustvari, predstavlja akro-nekropolis(5), kriptu pod otvorenim nebom koja „pripovijeda mit o miru i slobodi“. (Trumić, 1988, str. 201)

Gotovo da se može nazrijeti smisao i želja autora da spomenik predstavi kao personifikaciju grada sa ulicama, prolazima, kućama i terasama-trgovima, koji izgleda gotovo kao „negativ pravog, živog grada“ ili kako ga je opisao sam autor u svojoj knjizi Ukleti neimar: „Mostar u malom, replika grada na Neretvi, njegov idealan dijagram.Lukretić, govoreći o Bogdanovićevom spomeniku, kaže da on ne koristi ikonografiju smrti ili soc-realizma, uobičajnu za vrijeme u kojem je djelo nastalo, tako da na ovoj nekropoli ne možemo naći niti križeve, niti srp i čekić, ni predstave ljudskih figura i općenito grubi naturalizam predstavljanja i oblikovanja elementa. Autor sve ove elemente svodi na ornamentiku nastalu „kombiniranjem lokalnih, historijskih obilježja gradnje i Bogdanovićevih sasvim intimnih imaginacija“. Na ovaj način autor „izbjegava nespretno prenošenje stvarnosti u jezik arhitekture, koji često – paradoksalno – označavaju tek glorifikaciju smrti“. (Katarina Luketić, http://www.zarez.hr/76/z_esej.htm)

U svojim djelima Bogdanović upotrebljava semilogijsko značenje „znaka“ (simbola) kao spomenika. Pri tome sliku cjeline spomenika gradi na osnovi pet osnovnih arhitektonakih oblika: megaliti (reperi), zidine (granice), kapije (putevi), mauzoleji (žarišta) i memorijalni kompleksi (četvrti).

-     Kao megalite u svom djelu spomen-groblja u Mostaru on koristi „historijsko sjećanje na Stonehenge“, kružne simbole postavljene na zidovima kompleksa sa kupastim tvorevinama poredanim oko centralne kružnice.

-     Kao zidine on koristi „historijsko sjećanje na gradske zidine“ kao linearne arhitektonske elemente koji determiniraju prostor.

-     Kao kapije koristi „historijsko sjećanje na kapije i puteve kojima ljudi simbolički stižu u veliki grad ali neki i iz njega odlaze. Ta ulica, taj posljednji put kojim se iz grada jednom za svagda izlazi – predstavlja neku vrstu male urbanističke počasti, neku vrstu pozdrava onima koji odlaze.“ Ovi putevi upotpunjavaju „sadržaj mentalne slike“ čije granice su već definirane reperima i granicama.

-     Kao žarišta on uvodi trodimenzionalan element mauzoleja, za koje on kaže: „To su strategijske žiže u koje posmatrač može uči, a po svojoj strukturi, ona su ili raskrsnice ulica i drugih puteva, ili su u njima pak koncentrisane izvjesne određene karakteristike.“ To su arhitektonski oblici u kojima autor počinje ili završava svoju urbanističku kompoziciju. U slučaju mostarskog spomen-parka, to predstavlja gornji plato sa kojeg se pruža pogled na cjelokupan kompleks. Kulminaciju kompleksa predstavlja centralno smještena stepenasta kupa koja asocira na stepenaste piramide Mesopotamije - zigurate, simbolički na centar, na „hram koji povezuje nebo i zemlju“, na „historijsko sjećanje“.

-     Memorijalni kompleksi ili četvrti su predstvljeni jedinstvenom spoznajom cjeline određenu prethodnim elementima spoznaje, tako da u Mostaru ovu odrednicu predstavlja cjelokupan kompleks spomen-groblja. (Trumić, 1988, str. 105-116)

Memorijalni kompleks na Bijelom Brijegu u Mostaru sastoji se od ulaznog dijela, centralnog dijela amorfnog oblika sa tekućom vodom i stazama, dijela kružne fontane sa stajaćom vodom i centralnog, uzdignutog prostora sa terasama i prilaznom rampom. Kroz čitav prostor spomenika protežu se amorfni, organski oblici zidnih struktura, protkani zelenilom i vodom kao primarnim elementom izražaja. Blage, izvijene forme vode posjetioca do centralnog prostora sa grobnim mjestima, opet blago formiranog u nizu terasa, prateći prirodan pad terena. Kao centralni element, na najvišoj, sedmoj terasi javlja se fontana od koje se pruža pogled na cjelokupan kompleks i okolni grad.

Projektom izgradnje spomenika je bilo predviđeno 810 grobnih mjesta, ali je prikupljeno samo 560 ostataka poginulih boraca, od čega je 8 narodnih heroja. Njihovi ostaci su položeni u betonske komore, dimenzija 60x40x50 cm, ispod grobnih obilježja, dok su kosti iz zajedničkih grobnica položene u spomen-kosturnicu u polukružnoj niši u kojoj se polažu vijenci(6). Na spomen groblju postavljeno je 630 nadgrobnih spomenika koje su 2004. godine, uz suglasnost autora, zamijenjene novim od kamena «tenelije», istog oblika i natpisa.

U drugoj fazi izgradnje spomenika trebao se izgraditi Trg žrtava fašizma sa Muzejom revolucije na prostoru tzv. Starog igrališta «Zrinjskog», po idejnom projektu arhitekte Nedima Džudže. Na ovom prostoru kasnije je sagrađen stambeno poslovni kompleks(7). (Grad Mostar, 2005, str. 3)

Originalna projektna dokumentacija za izgradnju Partizanskog spomen groblja u proteklom ratu je uništena, a ne posjeduje je niti autor projekta, niti nadležni organi.

Partizansko spomen-groblje spomenik je i gradskog pejzaža. Prirodni okvir kompleksa čine šikare autohtonog drveća i grmlja, oplemenjene čempresima i alpskim borovima, čime je postignuta mediteranska forma pejzaža, te dojam jedinstva spomenika i prirode. Mediteransko zimzeleno bilje niskog rasta nepravilno je raspoređeno. Cvijeće je raznovrsno i dijeli se na proljetni zimski ansambl. Šira zona oko objekta pošumljena je 60-ih godina, te su ta stabla danas dostigla svoju punu fiziološku zrelost. Strme padine spomenika bile su nepravilno ozelenjene nasadima mediteranskih zimzelenih trajnica (ruzmarin, lavanda, santolina - zelena i siva, i kadulja).

Gradska park šuma Biskupova glavica - Bijeli Brijeg, u okviru kojeg je, prema važećem Prostornom planu Općine Mostar br. 01-023-147/90, od 17. jula 1990. godine, smješteno spomen-groblje, nalazi se u neposrednoj blizini stambenih naselja i služi za kratkotrajnu i poludnevnu rekreaciju stanovništva. Na tom području su dopuštene intervencije uređenja prostora šume i prosijecanja pješačkih staza, te postavljanje urbanog mobilijara prilagođenog ambijentu. Zelenilo samog spomenika i kontaktnih zona spada u I kategoriju održavanja zelenih površina grada koja je podrazumijevala intenzivno održavanje (plijevljenje, košnju, sadnju, okopavanje, gnojenje i dr.).

Površina spomenika u konturama iznosi 5276 m2, a površina uz objekat, zajedno sa fontanom, 15150 m2 , dok se park šuma prostire na još 20000 m2. Na samom spomeniku pod travnjacima je 5345 m2, od čega je na 6 terasa 1326 m2. Cvjetne površine iznose 2950 m2, a grmovi se prostiru na 1865 m2. (Grad Mostar, 2005, str. 4)

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

 

Nema podataka o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti kompleksa.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

 

U toku 2005. godine, donatorskim sredstvima Vlade Nizozemske od 11000 KM i Kraljevine Norveške od 22000 KM, zamijenjena su sva grobna obilježja novim od kamena «tenelije». Sredstvima Grada Mostara, uz sufinansiranje Federacije BiH sa oko 20000 KM, do sada su izvedeni radovi:

-     izvršeno je čišćenje i sanacija zelenih površina (16572 KM). Ovdje spada košenje travnjaka, čišćenje, pometanje, priprema i sadnja cvjetnih ploha sa oko 4500 stabljika sezonskog cvijeća. Rekonstrukcija, koja podrazumijeva vađenje odrvenjenih sadnica i sadnju novog sadnog materijala, nije bila obuhvaćena ovim programom sanacije. Ugovoreno je i redovno održavanje zelenih površina od oko 5500 KM mjesečno;

-     rekonstrukcija i sanacija javne rasvjete (20750 KM). Postavljeno je 9 novih reflektora tipa «Schreder», jačine 1,5 kW, na novim betonskim postoljima, sanirana je postojeća elektromreža, postavljen je novi razvodni ormar, te priključak na javnu rasvjetu;

-     završeni su i radovi rekonstrukcije i sanacije instalacije vodovoda i kanalizacije, od kojih samo građevinski iznose 11175 KM, osposobljen je dovod vode, sanirana kanalizacijska mreža, te izgrađene 2 komore za 2 lokalna sistema cirkulacije vode, u kojima još treba montirati pumpe, što zahtijeva sredstva od oko 5000 KM. (Grad Mostar, 2005, str. 6)

           

5. Sadašnje stanje dobra

 

Prostor spomen-parka je u relativno dobrom stanju. Sva vidljiva oštećenja su nastala ili u periodu rata 1992-1995. godine ili nakon njegovog završetka.

Radovi na rehabilitaciji spomenika rađeni u toku 2005. godine samo su djelimično popravili opće stanje kompleksa, tako da su i danas na njemu dosta vidljivi tragovi destrukcije. Pojedini elementi, koji su tada obnovljeni, već su pretrpjeli ponovna oštećenja (rasvjetna tijela na terasama). Na spomeniku se trenutno mogu razlikovati sljedeće vrste oštećenja: deformacije na kaldrmi, oštećenja na potpornim i obložnim zidovima, oštećenja na oblozi zidova od kamena, oštećenja usljed ratnih razaranja, oštećenja usljed prodiranja vode u zidove, nestatička oštećenja, oštećenja vodovodne i kanalizacijske instalacije, oštećenja elektroinstalacije javne rasvjete i oštećenja i promijenjeno stanje zelenih površina.

-     Deformacije na kaldrmi su nastale kao posljedica ispiranja tla ispod kaldrme, te rastinja koje probija i čije korijenje narušava ravnost podloge. U ulegnućima su stvorene lokve koje su nastavile devastaciju partera.

-     Na dijelu obložnih i potpornih zidova primijećene su prsline. Najveće prsline se mogu naći na vertikalnom spoju polukružnih niša, zakrivljenih zidova i ravnina. Oštećenja su nastala prodorom vode u tijelo zida, koja se ledi i izaziva puknuća zidova.

-     Pojedinačna oštećenja spomenika uvjetovala su prodor vode i u kamene obloge zidova, kamenu plastiku i obradu kamenih niša. Dugotrajan utjecaj atmosferilija otvorene prsline pretvorio je u rupe kroz koje se nastavlja deformacija i zidova.

-     Oštećenja usljed ratnih razaranja nastala su pogocima granata ili miniranjima. Najveća oštećenja su u najvišoj zoni spomenika, u «hodniku» koji vodi do najviše terase, te na svim stepenicama. Na drugoj, višoj kapiji znatna su oštećenja kamene obloge u donjem dijelu kao i na dijelu zida sa desne strane izlaza na najviši plato. Jedno od «vješala» u tom prostoru potpuno nedostaje, kao i na zidu iza zapadne serpentine, kojom se izlazi na najviši nivo spomenika. Oštećenja kamene obloge zidova primijećena su i na niskom zidu najviše rampe, koja vodi na centralni dio spomenika, i na masivnom bočnom zidu druge i treće terase centralnog dijela spomenika.

-     Djelovanje oborinske vode - prirodni tok podzemne i površinske vode sa vrha Biskupove glavice vođen je ispod spomenika. Pretpostavlja se da je drenaža objekta bila začepljena i pa su se vode slijevale preko spomenika niz kamene niše, što je dovelo do ispiranja zidova.

-     Nestatička oštećenja su na kamenim «nadgrobnim» pločama sa urezanim imenima na terasama centralnog dijela spomenika, te veliki broj grafita, išaranih po zidnim pločama na cijelom prostoru spomenika, a posebno unutar središnjeg dijela sa vodom na najnižem nivou spomenika i ulaznoj kapiji. Ovdje spada i divlje rastinje po svim površinama spomenika.

-     Oštećenja vodovodne i kanalizacijske instalacije - nedostatak tekuće vode na cijelom kompleksu spomenika.

-     Oštećenja elektroinstalacija javne rasvjete – primjetna su oštećenja novopostavljenih reflektora javne dekorativne rasvjete, posebno u gornjim zonama spomenika.

-     Dekorativno zelenilo je zbog neaktivnosti nastavilo svoj prirodni rast. Iako je protekao duži period neodržavanja, nakon posljednjih intervencija cijeli kompleks pruža sliku bogato ozelenjenog prostora.

 

III -  ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterije donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

B. Historijska vrijednost,

(veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

iv.          Kompozicija

D. Čitljivost

(dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iii.         Djelo značajnog umjetnika ili graditelja

E. Simbolička vrijednost

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

            F. Ambijentalna vrijednost

i.           Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

            G. Izvornost

i.           Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

iii.         Namjena i upotreba

v.          Položaj i smještaj u prostoru

vi.          Duh i osjećanja

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

ii.          Vrhunsko umjetničko ili arhitektonsko djelo

iii.         Djelo vrhunskog umjetnika ili graditelja

I.  Cjelovitost

i.           Fizička cjelovitost

ii.          Homogenost

iii.         Zaokruženost (kompletnost)

              

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

 

Korištena literatura

 

1988.    Trumić, Aleksander, Nacrtane riječi i napisani crteži, spisateljski i graditeljski opit Protomajstora Bogdana, doktorska disertacija, Univerzitet u Sarajevu, Arhitektonski fakultet, Sarajevo, mart, 1988.

 

2005.    Dokumentacija SUBNOR-a BiH

 

2005.    Odjel za urbanizam i graditeljstvo, Grad Mostar, Proglašenje Partizanskog spomen-groblja nacionalnim spomenikom, dokumentacija, Mostar, 2005.

 

http://www.meandar.hr/autor.asp?id=122

 

Katarina Luketić, http://www.zarez.hr/76/z_esej.htm

 

http://www.bljesak.info/slike/partizansko-groblje  (fotografije kompleksa)

 


(1) na približno  22 parcele označene kao k.č. 470/2, 470/4, 471/3, 471/1, 471/2, 469/4, dio k.č. 467/2, 478/2, 478/1, 477/1, 477/2, dio k.č. 494/1, 565/1, 474/1, 474/2, 473/4, 473/1,473/2, 475/2, 475/1, 476/1, 476/2, sve u k.o. Mostar II

(2) Bogdan Bogdanović, arhitekt, umjetnik, filozof. Rođen je 1922. godine u Beogradu; autor je Memorijalnog spomenika "Kameni cvijet" u Jasenovcu, te mnogih spomenika sa područja bivše Jugoslavije. U periodu 1982-1986. godine gradonačelnik je Beograda; 2002. godine od austrijske vlade dobiva nagradu za životno djelo za nauku i umjetnost. Značajan je arhitekt i autor brojnih radova od međunarodne važnosti o arhitekturi grada, posebno o mitskim i simboličkim aspektima, te o "ljudskoj unutrašnjoj arhitekturi". Autor je dvadeset i pet knjiga, među kojima su najnovija Sreća u gradovima i za Zagreb kultna Zaludna mistrija; javlja se sa svojim prilozima i u listovima kao što su: El Pais, Svenska Dagbladet, Die Zeit, itd. (http://www.meandar.hr/autor.asp?id=122)

Bogdanovićev opus spomenika se sastoji od 21 djela, označenim „znakovima“ simbolima:

  1. Spomenik jevrejskim žrtvama fašizma, Beograd, 1952;
  2. Spomen-groblje u Sremskoj Mitrovici, 1960;
  3. Partizanska nekropola u Prilepu, 1961;
  4. Slobodište – simbolična nekropola u Kruševcu, 1961;
  5. Partizansko spomen-groblje u Mostaru, 1965;
  6. Spomen-područje Jasenovac, 1966;
  7. Simbolična nekropola u Leskovcu, 1971;
  8. Spomenik početku ustanka u Beloj Crkvi, 1971;
  9. Spomenik historiji borbe za oslobođenje u Knjaževcu, 1971;
  10. Svetilište revolucije u Kosovskoj Mitrovici, 1973;
  11. Adisonov oltar u Labinu, 1974;
  12. Partizanska nekropola u Štipu, 1974;
  13. Nekropola žrtvama fašizma u Travniku, 1975;
  14. Spomenik palim borcima revolucije u Vlasotincima, 1975;
  15. Spomenik slobode u Ivangradu, 1977;
  16. Memorijalni park Dudik kod Vukovara, 1980;
  17. Spomen-park borbe i pobjede u Čačku, 1980;
  18. Nadgrobni spomenik Dušana Petrovića-Šaneta u Banji kod Aranđelovca, 1980;
  19. Spomen-park „Garavice“ kod Bihaća, 1981;
  20. Spomen-park „Popina“ kod Vrnjačke Banje, 1981;
  21. Spomenik u Klisu, 1988. (Trumić, 1988, str. 57)

(3) U toku radova, iskopano je i odvezeno 11000 m3 zemlje, podignuto 4750 m3 nasipa i ugrađeno u zidove 1300 m3 betona. Drenažom je oborinska voda odvedena izvan zidova spomeniku. Iz Dračeva kod Čapljine dopremljeno je 1647 m3 kamena, a isklesano je 12000 komada profiliranih kvadera. U oblaganje zidova utrošeno je 1193 m2 ploča od pločasto lomljenog kamena, pretežno skinutih sa starih mostarskih kuća i zamijenjenih crijepom. Kaldrma, površine 871 m2, popločana je sa 87000 riječnih oblutaka. Radovi na spomeniku su se u periodu od 30. aprila 1963. do 15. maja 1964. godine izvodili smanjenim intenzitetom (zbog potresa u Banjoj Luci kad je postojao i nedostatak cementa na tržištu). (Grad Mostar, 2005, str. 3)

(4) izvor: «Likovna pozornica Mostara» Salko Šarić - «Tiskara Puljko» - Zagreb, 2001.

(5) akro – (grč. akros) predmetak u složenicama sa značenjem: krajnji, gornji, šiljast; nekropolis – (grč. Nekros, polis grad) grad mrtvih, podzemna grobnica, groblje – Anić, Kalić, Domović, Rječnik stranih riječi

(6) Izvor informacija : gosp. Ahmet Ribica, ing. građevine – rukovodilac izgradnje

(7) izvor: publikacija «Partizanski spomenik u Mostaru»; IKRO «Prva književna komuna» Mostar; I izdanje, 1980. godine



Partizansko spomen-groblje, arhivska fotografijaPlan spomen-grobljaDio spomen-groblja sa kaskadamaDetalj kaskada
Područje sa tekućom vodomFontanaDetalj spomen-grobljaDetalj spomen-groblja


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: