početna stranica    
 
Članovi Komisije

Biografije

Odluka o imenovanju članova povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika

Sekretarijat Komisije

Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika uručena Povelja za doprinos u očuvanju i obnovi kulturno-historijskog naslijeđa


Publikacije
BAŠTINA - Godišnjak Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Kontakt

Bastina IV - UVOD

Sedam godina rada Komisije za očuvanje

nacionalnih spomenika

 

Amra Hadžimuhamedović

 

Uvodni urednički tekst sadrži panoramsku karakterizaciju sedmogodišnjeg rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika i obrazloženje koncepta Baštine IV, koja sadrži predstavljanje projekata koje je Komisija provodila, u skladu sa preporukom sadržanom u članu 16. Venecijanske povelje o preciznom dokumentiranju radova konzervacije i restauraciju i objavljivanju dokumentacije.

 

Ključne riječi: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, rezultati rada, projekti restauracije i konzervacije, dokumentacija, dostupnost.

 


 

Četvrti broj časopisa Baština nalazi svoj put do javnosti u 2009. godini, kada obilježavamo sedam godina rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika kao neovisne institucije Bosne i Hercegovine. Obilježiti sedam godina rada u zemlji koja ima dugu povijest pravnog i institucionalnog djelovanja, u vremenu kada slične institucije u svijetu obilježavaju stoljeća svog djelovanja, ne čini se kao veliki i značajan povod za slavlje. Sedam godina relativno stabilnog djelovanja u uslovima poslijeratne razorenosti, osiromašenosti zemlje u kojoj se prioriteti nadmeću sa prioritetima, a prepreke svakom radu i uspjehu postavljaju na vidljiv i nevidljiv način, međutim, nije ni beznačajno ni malo. Sedam je broj sa snažnijim simboličkim značenjem od svih drugih brojeva. Hipokratu je pripisana izreka da broj sedam, svojim tajnim silama, odražava sve stvari; on omogućuje život i kretanje, a sv. Augustin kazuje da je broj sedam mjera vremena povijesti. Sedam godina rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika dodatan je razlog za podsjećanje. Početak dokumentirane pravne zaštite naslijeđa u Bosni vezan je za 23. 7. 1874., kada je izdata naredba - Pismo Velikog vezira - kojim se od činovnika zahtijeva da spriječe rušenje i raznošenje kamenja „iz zidova starinskih utvrda i drugih zgrada, kao i ploče s natpisima“ i da budu čuvani svi spomenici „koji se nalaze u starim i značajnim mjestima kao što su utvrde i druge zgrade.“ Od 19. do 21. stoljeća – od pisma Velikog vezira do Annexa 8 Dejtonskog sporazuma - donošeni su propisi, uspostavljane institucije, provođena istraživanja, izdavani časopisi – od kojih kao najdragocjenije ističemo Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, najstariji bosanskoherecegovački časopis o naslijeđu, koji je kontinuitet izlaženja zadržao i u najtežim ratnim vremenima, i Naše starine, godišnjak Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, čija je redovnost izlaženja prekinuta agresijom na Bosnu i Hercegovinu.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika osnovana je kao neovisna institucija Bosne i Hercegovine pet godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. To je prva institucija koja je prestala biti dejtonska i postala državna - bosanskohercegovačka. Povod za utemeljenje Komisije bila su ratna razaranja naslijeđa i nastojanje da njegova obnova bude uključena u uspostavu održivog mira. U tom činu preuzimanja odgovornosti za vlastito naslijeđe na putu uspostave i održanja mira, Bosna i Hercegovina kao društvo iskazuje svijest o značenju pamćenja za građenje snažnih društvenih obrazaca.

U konceptu svog rada Komisija odražava suštinu načina očuvanja baštine njegovanog u Bosni i Hercegovini od konca 19. stoljeća – od donošenja odluka o kulturnim dobrima, do uspostave međunarodnih standarda zaštite naslijeđa i podizanja javne svijesti o njegovom značaju i kroz pokretanje novog časopisa, koji nosi naziv Baština. Komisija je 2003. godine, obilježavajući prvu godišnjicu rada, pokrenula kampanju „Kulturno pamćenje blago koje nestaje“, nastojeći tad upozoriti donositelje odluka i bosanskohercegovačku javnost da je naslijeđe Bosne i Hercegovine u cijelosti ugroženo.

Od tada do marta 2009. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je održala 43 sjednice u ukupnom trajanju od 264 radna dana, donijela 521 odluku o proglašenju pojedinačnih dobara, graditeljskih cjelina i historijskih gradova, utvrdila stanje naslijeđa u 98 općina, pripremila složenu prijavnu dokumentaciju za upis mosta Mehmed-paše Sokolovića i grada Jajca na Listu svjetske baštine, izdala ili pripremila za izdavanje četiri broja časopisa Baština, sa preko 80 stručnih i naučnih tekstova, provela 18 manjih projekata zaštite naslijeđa od daljeg propadanja i njegovog integriranja u razvojne projekte. Taj popis može teći dalje sa navođenjem brojeva od više hiljada djece uključene u projekte podizanja svijesti o naslijeđu, aktivno sudjelovanje u međunarodnim projektima i na desetine znanstvenih skupova, organiziranje izložbi, radionica, javnih predavanja, itd. Ali, spašavanje ugroženog kulturnog blaga Bosne i Hercegovine zahtijeva mnogo više od toga – snaženje državnih institucija i nevladinog sektora, političku i društvenu odlučnost i javnu i pojedinačnu odgovornost za zaštitu naslijeđa. I mnogo više novca. I mnogo više stručnjaka. I strpljivost. I dugo vrijeme. Neki projekti restauracije spomenika srušenih u toku Drugog svjetskog rata u nekim evropskim zemljama, poput Italije i Njemačke, traju i danas.

Moguće je rad Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika shematski predstaviti navođenjem pet pravaca njenog djelovanja, koji su razvijeni kroz nastojanje da kulturno pamćenje kao najdragocjeniji polog bude sačuvano od nestanka.

Prvi pravac djelovanja moguće je označiti kao evidentiranje, registriranje i reguliranje na polju zaštite naslijeđa od interesa za Bosnu i Hercegovinu. Odluke Komisije čine registar kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Privremena lista nacionalnih spomenika i oko 2.000 peticija čine Listu evidentiranih spomenika Bosne i Hercegovine. Dispozitivom svake donesene odluke regulirani su prostor zaštite, zaštitni prostor, mjere zaštite koje je obavezno i dopustivo provoditi, ograničavajući režim zaštite sa mjerama zabrane, kao i obaveze nadležnih institucija i organa.

Drugi pravac djelovanja, iskazan kroz sustavno provođenje projekata zaštite od daljeg propadanja ugroženih nacionalnih spomenika, ukazuje na opredijeljenost Komisije da primjenom najviših standarda konzervacije, predano i strpljivo, bude sačuvana fizička trajnost bosanskohercegovačkog naslijeđa, kao i da ono bude integrirano u razvojne procese u BiH. Rad na provedbi tih projekata istovremeno odražava i odgovornost prema bosanskohercegovačkom naslijeđu kao baštini cijelog čovječanstva, koju iskazuju zemlje i organizacije donatori projekata.

Treći pravac djelovanja Komisije simbolično je predstavljen nominiranjem i upisom dobara na Listu svjetske baštine. Tim pravcem djelovanja Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika nastoji uspostaviti poredbene odnose između bosanskohercegovačke baštine i baštine drugih zemalja, smještajući tako kristalizaciju naše kulture na mapu svjetskih vrijednosti. Ovo je prilika da bude spomenuta i jedna važna činjenica: Konvencija o svjetskoj baštini donesena je 1972. godine. Bosna i Hercegovina je imala instituciju za zaštitu naslijeđa koja je tad bila stara četvrt stoljeća. Međutim, upis bosanskohercegovačkih dobara na Listu svjetske baštine započeo je, prije pet godina, tek onda kada je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika postala odgovorna za vođenje tog značajnog posla.

Četvrti pravac djelovanja jeste istraživanje, definiranje i zapisivanje – što su ključevi čuvanja pamćenja, a mi smo ih iskazali kroz uspostavu dokumentacionog centra i godišnjeg časopisa, za čije smo ime odabrali riječ koja je u upotrebu u naš jezik ušla u 14. stoljeću: Baština.

I peti pravac djelovanja usmjeren je na rad sa javnošću – različitim društvenim skupinama, s ciljem podizanja svijesti o značaju baštine. Brojni su oblici djelovanja u sklopu tog pravca, a najznačajnije je istaći: rad sa djecom u osnovnim školama i studentima arhitekture i historije umjetnosti, redovne konferencije za novinstvo, mrežnu (internet) stranicu Komisije, sustav interpretiranja naslijeđa, izdavanje brošura i letaka o naslijeđu, izložbe i javne rasprave o projektima, suradnja sa nevladinim organizacijama itd.

U sedam proteklih godina rada Komisija je svojim djelovanjem ukazala da, koliko god bilo ugroženo i na margini razvojnih projekata, naslijeđe Bosne i Hercegovine predstavlja jedan od najznačajnijih društvenih činitelja, jer nedvojbeno svjedoči o složenosti bosanskog društva i njegovoj nerazdvojivosti na proste komponente, što ga čini otvorenim za mnoštvo novih različitosti. Rad Komisije je usmjeren na održanje tih bosanskohercegovačkih različitosti i stalnog svjedočenja da naša kultura nije i ne može biti isključiva, i pored toga što smo svjedoci razaranja u čijem korijenu je stajala kulturna isključivost.

Pozivajući se na čuvenu izreku Mahatma Ghandija: „Kultura koja je isključiva je neodrživa“, moguće je postaviti pitanje, na koje odgovori daju ključ pomirenja i postizanja pravde: Da li su posljedicama razaranja naslijeđa u Bosni i Hercegovini pokrenute lavine uništenja i samouništenja, koje mogu biti zaustavljene samo rekonstrukcijom tog naslijeđa? Ponovno uspostaviti rastrgani sistem kulturnog pamćenja u Bosni i Hercegovini znači rekonstruirati složeni identitet kao najpoželjniji okvir održivog opstanka, kao obrazac poželjne, naše Evrope, Evrope jedinstva u različitostima. Obnova kulturnog pamćenja Bosne i Hercegovine važnija je od puke obnove kulturnih obrazaca, ona je u samom temelju obnove društva. Zato je ovaj broj Baštine fokusiran na projekte obnove ugroženog naslijeđa Bosne i Hercegovine i objektiviziranje aktuelnih pitanja o bosanskom naslijeđu na globalnoj razini.

U ovom izdanju Baštine, koji sadrži izvještaje o nekim projektima koje je provodila ili provodi Komisija, autori tekstova su stručnjaci uposleni u Komisiji ili neposredno vezani za njen rad formalnim vidovima suradnje.

Projekti, pokazani u ovom izdanju Baštine rezultat su podrške, koju radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika pružaju vlade brojnih prijateljskih zemalja i međunarodna zajednica. Koristim ovu priliku da posebno zahvalim nadležnim institucijama SAD, Republike Njemačke, Kraljevine Švedske, Republike Turske, Kraljevine Španije, Velike Britanije, kao i predstavnicima Vijeća Evrope, Evropske Komisije i UNESCO-a za značajan doprinos ostvarenju rezultata koji su mjerljivi i značajni za bosansko društvo. Ovdje nisu dati izvještaji o Regionalnom projektu integrirane zaštite naslijeđa, koji je provođen u suradnji sa Vijećem Evrope, kao ni Projekat integriranja naslijeđa u razvoj turizma u Razvojno-ekonomskom regionu Hercegovina, koji je provođen uz podršku Evropske komisije; s obzirom na složenost projekata oni će biti zasebno prezentirani u jednom od narednih brojeva Baštine. Također, ovim izdanjem Baštine nije obuhvaćen izvještaj o Projektu restauracije i konzervacije Jevrejskog groblja u Sarajevu, s obzirom da su radovi na provedbi projekta još uvijek u toku.

Projekat upravljanja naslijeđem u historijskoj jezgri Blagaja, koji je financiran iz sredstava koja je donirala Kraljevina Španija, bit će prezentirani u zasebnom izdanju Baštine.

Ovo izdanje Baštine nije zamišljeno samo kao pokazivanje dijela rezultata rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, nego i kao izravni odgovor na zahtjev iskazan u članu 16. Venecijanske povelje, koji glasi: „Svi radovi zaštite, konzervacije, restauracije i iskopavanja trebaju biti precizno dokumentirani u obliku analitičkih i kritičkih izvještaja, ilustriranih crtežima i fotografijama. Svaki stadij rada na čišćenju, konsolidiranju, rekompoziciji i integraciji, kao i sve tehničke i oblikovne osobine identificirane u toku radova, trebaju biti obuhvaćeni. Ti izvještaji trebaju biti smješteni u arhivima javne institucije i dostupni istraživačima. Preporučljivo je izvještaje objaviti.“

Dokumentacioni centar Komisije, koji osim registra nacionalnih spomenika, specijalizirane biblioteke, dokumentacije o naslijeđu, uključujući i pregled tekstova objavljenih u štampi u posljednjih sedam godina, ima i odjeljak u kojem su pohranjeni svi izvještaji o projektima na spomenicima, koji su u skladu sa Venecijanskom poveljom, dostupni svim istraživačima i studentima. Do marta 2009. godine je preko 350 istraživača i studenata izvan Komisije koristilo dokumentaciju Komisije za svoje potrebe. Priređivanje i publiciranje izvještaja o radovima na naslijeđu, osim ispunjenja međunarodnog standarda o zaštiti naslijeđa, označava i otvorenost Komisije za javnu objektivizaciju našeg pristupa konzervaciji naslijeđa, ali dijelom znači i poziv svim djelatnicima na polju zaštite naslijeđa, posebno entitetskim zavodima, da publiciranjem i dostupnošću svojih materijala ispunjavaju odredbe člana 16. Venecijanske povelje.

ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: