|
Drugi protokol uz Hašku konvenciju za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954. godine, 1999.
U Hagu, 26. marta 1999.
Strane,
Svjesne potrebe poboljšanja zaštite kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i uspostavljanja pojačanog sustava zaštite posebno proglašenih kulturnih dobara;
Ponovno potvrđujući važnost odredbi Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, sastavljene u Hagu 14. maja 1954. godine, te naglašavajući nužnost dopune tih odredbi mjerama za jačanje njihove provedbe;
Želeći visokim ugovornim stranama Konvencije osigurati sredstva za bliže uključivanje u zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba utvrđivanjem za to odgovarajućih postupaka;
Smatrajući da bi pravila koja uređuju zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba trebala odražavati razvoj događaja u okviru međunarodnog prava;
Potvrđujući da će pravila običajnog međunarodnog prava i dalje uređivati pitanja koja nisu uređena odredbama ovog Protokola,
sporazumjele su se kako slijedi:
POGLAVLJE 1. – UVOD
Članak 1.
Definicije
U smislu ovog Protokola:
a. "strana" je država potpisnica ovog Protokola;
b. "kulturna dobra" su kulturna dobra kako su definirana u članku 1. Konvencije;
c. "Konvencija" je Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, sastavljena u Hagu 14. maja 1954.;
d. "visoka ugovorna strana" je država potpisnica Konvencije;
e. "pojačana zaštita" je sustav pojačane zaštite uspostavljen člancima 10. i 11.;
f. "vojni cilj" je objekt koji po svojoj prirodi, lokaciji, svrsi ili upotrebi djelotvorno pridonosi vojnoj akciji i čije potpuno ili djelomično uništenje, zauzimanje ili neutralizacija u okolnostima koje vladaju u datom trenutku pruža jasnu vojnu prednost;
g. "nezakonito" znači pod prisilom ili na drugi način kršeći primjenjiva pravila domaćeg prava okupirane teritorije ili međunarodnog prava;
h. "Lista" je Međunarodna lista kulturnih dobara pod pojačanom zaštitom ustanovljena u skladu s člankom 27. stav 1(b);
i. "glavni direktor" je glavni direktor UNESCO-a;
j. "UNESCO" je Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu;
k. "Prvi protokol" je Protokol za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, sastavljen u Hagu 14. maja 1954.
Članak 2.
Odnos prema Konvenciji
Ovaj Protokol dopunjuje Konvenciju u odnosima između strana.
Članak 3.
Područje primjene
1) Uz odredbe koje se primjenjuju u vrijeme mira, ovaj Protokol primjenjuje se u situacijama navedenim u članku 18. stavovi 1. i 2. Konvencije, te u članku 22. stav 1.
2) Ako neka od strana u oružanom sukobu nije vezana ovim Protokolom, strane potpisnice ovog Protokola ostaju njime vezane u svojim međusobnim odnosima. One će, usto, biti vezane ovim Protokolom u odnosu na državu stranu u oružanom sukobu koja nije njime vezana ako ona prihvati odredbe ovog Protokola i toliko dugo dok ih primjenjuje.
Članak 4.
Odnos između poglavlja 3. i drugih odredbi Konvencije i ovog Protokola
Primjena odredbi Poglavlja 3. ovog Protokola ne dovodi u pitanje:
a. primjenu odredbi Poglavlja I Konvencije i Poglavlja 2. ovog Protokola;
b. primjenu odredbi Poglavlja II Konvencije, osim što se, ukoliko je kulturnom dobru odobrena i posebna i pojačana zaštita, između strana potpisnica ovog Protokola ili između strane i države koja prihvati i primjenjuje ovaj Protokol u skladu s člankom 3. stav 2., primjenjuju samo odredbe o pojačanoj zaštiti.
POGLAVLJE 2. - OPĆE ODREDBE O ZAŠTITI
Članak 5.
Čuvanje kulturnih dobara
Pripremne mjere koje se za čuvanje kulturnih dobara od predvidivih posljedica oružanog sukoba u skladu s člankom 3. Konvencije poduzimaju u vrijeme mira prema potrebi uključuju pripremu inventure, planiranje hitnih mjera zaštite od požara ili urušavanja, pripremu za premještanje pokretnih kulturnih dobara ili osiguranje odgovarajuće zaštite takvih dobara in situ i određivanje nadležnih vlasti odgovornih za čuvanje kulturnih dobara.
Članak 6.
Poštivanje kulturnih dobara
U cilju osiguranja poštivanja kulturnih dobara u skladu s člankom 4. Konvencije:
a. prema članku 4. stav 2. Konvencije, na izuzeće na osnovu imperativne vojne potrebe, radi usmjeravanja neprijateljskog čina prema kulturnom dobru, može se pozivati samo onda i tako dugo dok:
i. je to kulturno dobro svojom funkcijom pretvoreno u vojni cilj, i
ii. ne postoji alternativa za postizanje slične vojne prednosti kakvu pruža usmjeravanje neprijateljskog čina prema tom cilju;
b. prema članku 4. stav 2. Konvencije, na izuzeće na osnovu imperativne vojne potrebe, radi upotrebe kulturnih dobara u svrhe koje će ih vjerovatno izložiti uništenju ili oštećenju, može se pozivati samo onda i tako dugo dok nije moguć izbor između takve upotrebe kulturnih dobara i neke druge moguće metode za postizanje slične vojne prednosti;
c. odluku o pozivanju na imperativnu vojnu potrebu može donijeti samo časnik koji zapovijeda postrojbom koja je po svojoj veličini jednaka bojni ili veća ili postrojbom koja je po veličini manja u slučaju kad okolnosti ne dopuštaju drukčije;
d. u slučaju napada zasnovanog na odluci donesenoj u skladu s tačkom (a), unaprijed se daje efikasno upozorenje kad god to okolnosti dopuštaju.
Članak 7.
Mjere predostrožnosti pri napadu
Ne dovodeći u pitanje ostale mjere opreza propisane međunarodnim humanitarnim pravom pri izvođenju vojnih operacija, svaka strana u sukobu mora:
a. učiniti sve što je moguće kako bi provjerila da ciljevi koje će napasti nisu kulturna dobra zaštićena na osnovu članka 4. Konvencije;
b. poduzeti sve moguće mjere predostrožnosti pri izboru sredstava i metoda napada kako bi se izbjeglo, i u svakom slučaju svelo na minimum, slučajno oštećenje kulturnih dobara zaštićenih na osnovu članka 4. Konvencije;
c. se suzdržati od donošenja odluke o izvođenju napada od kojeg se može očekivati da će prouzročiti slučajno oštećenje kulturnih dobara zaštićenih na osnovu članka 4. Konvencije, koje bi bilo prekomjerno u odnosu na predviđenu konkretnu i direktnu vojnu prednost; te
d. otkazati ili prekinuti napad ako postane očito:
i. da je njegov cilj kulturno dobro zaštićeno na osnovu članka 4. Konvencije;
ii. da se može očekivati da će napad prouzročiti slučajno oštećenje kulturnih dobara zaštićenih na osnovu članka 4. Konvencije, koje bi bilo preveliko u odnosu na predviđenu konkretnu i direktnu vojnu prednost.
Članak 8.
Mjere predostrožnosti od posljedica neprijateljstava
Strane u sukobu moraju u najvećoj mogućoj mjeri:
a. ukloniti pokretna kulturna dobra iz blizine vojnih ciljeva ili osigurati odgovarajuću zaštitu in situ;
b. izbjeći lociranje vojnih ciljeva blizu kulturnih dobara.
Članak 9.
Zaštita kulturnih dobara na okupiranoj teritoriji
1) Ne dovodeći u pitanje odredbe članaka 4. i 5. Konvencije, strana koja je u cijelosti ili dijelom okupirala teritoriju druge strane zabranit će i spriječiti sljedeće u odnosu na okupiranu teritoriju:
a. svaki nezakonit izvoz, premještanje kulturnih dobara ili prijenos vlasništva nad kulturnim dobrima;
b. svako arheološko iskopavanje, osim u slučaju kad je ono strogo potrebno radi čuvanja, evidentiranja ili očuvanja kulturnih dobara;
c. svaku preinaku na kulturnim dobrima ili promjenu njihove namjene s namjerom prikrivanja ili uništenja kulturnih, povijesnih ili znanstvenih dokaza.
2) Svako arheološko iskopavanje, preinaka na kulturnim dobrima ili promjena njihove namjene na okupiranoj teritoriji mora se izvršiti u bliskoj suradnji s nadležnim državnim tijelima vlasti okupirane teritorije, osim ako okolnosti to ne dopuštaju.
POGLAVLJE 3. – POJAČANA ZAŠTITA
Članak 10.
Pojačana zaštita
Kulturno dobro može se staviti pod pojačanu zaštitu ako ispunjava sljedeća tri uvjeta:
a. da predstavlja kulturnu baštinu od najveće važnosti za čovječanstvo;
b. da je zaštićeno odgovarajućim domaćim pravnim i administrativnim mjerama, kojima mu se priznaje izuzetna kulturna i povijesna vrijednost i osigurava najviša razina zaštite;
c. da se ne upotrebljava u vojne svrhe ili za zaštitu vojnih položaja i da je strana pod čijom se kontrolom to kulturno dobro nalazi dala izjavu kojom potvrđuje da se ono neće upotrijebiti u te svrhe.
Članak 11.
Odobravanje pojačane zaštite
1) Svaka strana mora Odboru podnijeti listu kulturnih dobara za koja namjerava zahtijevati odobrenje pojačane zaštite.
2) Strana u čijoj se nadležnosti ili pod čijom se kontrolom kulturno dobro nalazi može zahtijevati njegovo uvrštenje na Listu koja se uspostavlja u skladu s člankom 27. stav 1.(b). Taj zahtjev sadrži sve potrebne informacije koje se tiču kriterija spomenutih u članku 10. Odbor može pozvati stranu da zahtijeva uvrštenje kulturnog dobra na Listu.
3) Ostale strane, Međunarodni odbor Plavog štita i druge nevladine organizacije odgovarajuće stručnosti mogu Odboru preporučiti određeno kulturno dobro. U takvim slučajevima Odbor može odlučiti da pozove stranu da zahtijeva uvrštenje tog kulturnog dobra na Listu.
4) Ni zahtjev za uvrštenje kulturnog dobra smještenog na teritoriji nad kojim suverenost ili nadležnost ustvrđuje više od jedne države, niti uvrštenje tog dobra na Listu ni na koji način ne dovodi u pitanje prava strana u sporu.
5) Nakon što primi zahtjev za uvrštenje na Listu, Odbor o zahtjevu obavještava sve strane. Strane mogu, u roku od šezdeset dana, podnijeti Odboru predstavke koje se odnose na taj zahtjev. Te se predstavke trebaju temeljiti samo na kriterijima spomenutim u članku 10. One moraju biti određene i odnositi se na činjenice. Odbor razmatra te predstavke, a strani koja zahtijeva uvrštenje prije donošenja odluke daje priliku da odgovori. Kad su takve predstavke podnesene Odboru, odluka o uvrštenju na Listu, bez obzira na članak 26., donosi se većinom od četiri petine njegovih članova koji su prisutni i glasaju.
6) Pri odlučivanju o zahtjevu Odbor bi trebao tražiti savjet od vladinih i nevladinih organizacija, kao i od pojedinih stručnjaka.
7) Odluka o odobrenju ili odbijanju pojačane zaštite može se donijeti samo na temelju kriterija spomenutih u članku 10.
8) U iznimnim slučajevima, kad Odbor zaključi da strana koja zahtijeva uvrštenje kulturnog dobra na Listu ne može ispuniti kriterije iz članka 10. tačke (b), on može donijeti odluku o odobravanju pojačane zaštite pod uvjetom da strana koja podnosi zahtjev, prema članku 32, podnese i zahtjev za međunarodnu pomoć.
9) Po izbijanju neprijateljstava strana u sukobu može, na osnovu vanredne situacije, zahtijevati pojačanu zaštitu kulturnih dobara koja se nalaze u njenoj nadležnosti ili pod njenom kontrolom, podnošenjem tog zahtjeva Odboru. Odbor će taj zahtjev odmah proslijediti svim stranama u sukobu. U takvim slučajevima Odbor na hitnoj osnovi razmatra predstavke strana koje su u pitanju. Odluka o odobrenju privremene pojačane zaštite donosi se što je prije moguće, bez obzira na članak 26., većinom od četiri petine članova Odbora koji su prisutni i glasaju. Odbor može odobriti privremenu pojačanu zaštitu u iščekivanju ishoda redovitoga postupka odobravanja pojačane zaštite, pod uvjetom da su ispunjene odredbe iz članka 10. tačke (a) i (c).
10) Odbor odobrava pojačanu zaštitu kulturnog dobra od trenutka njegovog uvrštenja na Listu.
11) Glavni direktor bez odlaganja obavještava glavnog sekretara Ujedinjenih naroda i sve strane o svakoj odluci Odbora da uvrsti kulturno dobro na Listu.
Članak 12.
Imunitet kulturnih dobara pod pojačanom zaštitom
Strane u sukobu osiguravaju imunitet kulturnih dobara pod pojačanom zaštitom suzdržavajući se od toga da takva dobra učine predmetom napada ili da njih ili njihovu neposrednu okolinu upotrijebe u svrhu pružanja podrške vojnoj akciji.
Članak 13.
Gubitak pojačane zaštite
1) Kulturno dobro pod pojačanom zaštitom gubi takvu zaštitu samo:
a. ako se takva zaštita prekine ili ukine u skladu s člankom 14.; ili
b. ako je to dobro svojom upotrebom postalo vojni cilj i dokle god takva vrsta upotrebe traje.
2) U okolnostima navedenim u stavu 1.(b) takvo dobro može biti predmet napada samo:
a. ako je napad jedino moguće sredstvo za okončanje upotrebe tog dobra u svrhu koja je navedena u stavu 1.(b);
b. ako su poduzete sve moguće mjere predostrožnosti u izboru sredstava i metoda napada u cilju obustavljanja takve vrste upotrebe i izbjegavanja ili, u svakom slučaju, svođenja oštećenja tog kulturnog dobra na minimum;
c. osim ukoliko to okolnosti ne dopuštaju zbog potrebe neposredne samoodbrane:
i. zapovijed za napad izdaje se na najvišoj operativnoj razini zapovijedanja;
ii. protivničkim snagama unaprijed se izdaje efikasno upozorenje u kojemu se zahtijeva obustavljanje upotrebe koja je spomenuta u stavu 1.(b); i
iii. protivničkim snagama daje se razuman rok da poprave stanje.
Članak 14.
Obustava i ukidanje pojačane zaštite
1) Kad kulturno dobro više ne ispunjava neki od kriterija iz članka 10. ovog Protokola, Odbor može obustaviti njegov status pojačane zaštite ili taj status ukinuti brisanjem dobra s Liste.
2) U slučaju teškog kršenja članka 12. u odnosu na kulturno dobro pod pojačanom zaštitom koje proizlazi iz upotrebe tog dobra u svrhu pružanja podrške vojnoj akciji, Odbor može obustaviti njegovu pojačanu zaštitu. Kad su takva kršenja neprestana, Odbor može, u iznimnom slučaju, ukinuti pojačanu zaštitu tog dobra njegovim brisanjem s Liste.
3) Glavni direktor bez odlaganja obavještava glavnog sekretara Ujedinjenih naroda i sve strane potpisnice ovog Protokola o svakoj odluci Odbora da obustavi ili ukine pojačanu zaštitu kulturnog dobra.
4) Prije donošenja takve odluke, Odbor stranama pruža priliku da iznesu svoja gledišta.
POGLAVLJE 4. – KAZNENA ODGOVORNOST I NADLEŽNOST
Članak 15.
Teška kršenja ovog Protokola
1) U smislu ovog Protokola svaka osoba koja namjerno i kršenjem Konvencije ili ovog Protokola učini bilo šta od sljedećeg čini kazneno djelo:
a. učini kulturno dobro pod pojačanom zaštitom predmetom napada;
b. upotrijebi kulturno dobro pod pojačanom zaštitom ili njegovu neposrednu okolinu za podršku vojnoj akciji;
c. u velikim razmjerima uništi ili prisvoji kulturno dobro zaštićeno Konvencijom i ovim Protokolom;
d. učini kulturno dobro zaštićeno Konvencijom i ovim Protokolom predmetom napada;
e. počini krađu, pljačku ili otuđenje kulturnih dobara zaštićenih Konvencijom ili izvrši vandalske aktivnosti nad takvim dobrima.
2) Svaka strana donosi mjere koje su potrebne kako bi u svom domaćem pravu djela navedena u ovom članku definirala kao kaznena djela za koja se izriče primjerena kazna. Pri tome se strane pridržavaju općih načela prava i međunarodnog prava, uključujući pravila kojima se pojedinačna kaznena odgovornost proširuje i na osobe koje nisu neposredni počinitelji kaznenog djela.
Članak 16.
Nadležnost
1) Ne dovodeći u pitanje stav 2., svaka strana poduzima potrebne zakonodavne mjere kako bi uspostavila nadležnost u pogledu kaznenih djela navedenih u članku 15. u sljedećim slučajevima:
a. kad je takvo kazneno djelo počinjeno na teritoriji te države;
b. kad je navodni počinitelj državljanin te države;
c. ako je riječ o kaznenim djelima navedenim u članku 15. tačke (a) do (c), kad se navodni počinitelj nalazi na njenoj teritoriji.
2) Kad je riječ o vršenju nadležnosti i ne dovodeći u pitanje članak 28. Konvencije:
a. ovaj Protokol ne sprječava utvrđivanje pojedinačne kaznene odgovornosti, ne utječe na nadležnost suda koja se temelji na odredbama domaćeg ili međunarodnog prava koje se primjenjuje, niti utječe na vršenje nadležnosti suda prema međunarodnom običajnom pravu;
b. osim u slučaju da država koja nije strana potpisnica ovog Protokola prihvati i primjenjuje njegove odredbe u skladu s člankom 3. stav 2., pripadnici oružanih snaga i državljani države koja nije strana potpisnica ovog Protokola, izuzimajući one državljane koji služe u oružanim snagama države koja je strana potpisnica ovog Protokola, ne podliježu pojedinačnoj kaznenoj odgovornosti na temelju ovog Protokola, niti ovaj Protokol nameće obavezu da se nad tim osobama uspostavi nadležnost ili da ih se izruči.
Članak 17.
Kazneni postupak
1) Strana na čijoj teritoriji se nalazi navodni počinitelj kaznenog djela iz članka 15. stav 1. (a) do (c), ukoliko tu osobu ne izruči, dostavit će predmet, bez iznimke i pretjeranog odlaganja, te pomoću postupaka koji su u skladu s njenim domaćim pravom ili, ukoliko ih je moguće primijeniti, s mjerodavnim pravilima međunarodnog prava, svojim nadležnim tijelima radi vođenja kaznenog postupka.
2) Ne dovodeći u pitanje mjerodavna pravila međunarodnog prava, ukoliko se ona primjenjuju, svakoj osobi protiv koje se vodi postupak u vezi Konvencije ili ovog Protokola, jamči se pravedno postupanje i pravedno suđenje u svim fazama postupka u skladu s domaćim pravom i međunarodnim pravom, i ni u kom slučaju joj se ne daju garancije koje su za nju manje povoljne od onih koje su definirane međunarodnim pravom.
Članak 18.
Izručenje
1) Smatra se da su kaznena djela definirana u članku 15. stav 1. (a) do (c) u svaki ugovor o izručenju, sklopljen između bilo koje od strana prije stupanja ovog Protokola na snagu, uvrštena kao kaznena djela koja podliježu izručenju. Strane se obvezuju da će takva kaznena djela uvrstiti u sve ugovore o izručenju koje će naknadno međusobno sklopiti.
2) Kad strana koja izručenje uvjetuje postojanjem ugovora primi zahtjev za izručenje od druge strane s kojom nije sklopila ugovor o izručenju, strana kojoj se zahtjev podnosi može, po svom izboru, smatrati ovaj Protokol pravnom osnovom za izručenje u pogledu kaznenih djela definiranih u članku 15. stav 1. (a) do (c).
3) Strane koje izručenje ne uvjetuju postojanjem ugovora međusobno priznaju kaznena djela definirana u članku 15. stav 1. (a) do (c) kao kaznena djela koja podliježu izručenju, pod uvjetima koje definira pravo strane kojoj se zahtjev podnosi.
4) Ukoliko je to potrebno, kaznena djela iz članka 15. stav 1. (a) do (c) tretiraju se, u svrhu izručenja između strana, kao djela koja nisu počinjena samo na mjestu izvršenja već i na teritorijima strana koje su uspostavile nadležnost u skladu s člankom 16. stav 1.
Članak 19.
Uzajamna pravna pomoć
1) Strane će jedna drugoj pružati najveću moguću pomoć u okviru istrage, kaznenog postupka ili postupka izručenja koji se provodi za kaznena djela iz članka 15. stav 1. (a) do (c), uključujući pomoć u pribavljanju dokaza kojima raspolažu i koji su potrebni za vođenje postupka.
2) Strane svoje obaveze iz stava 1. izvršavaju u skladu sa svim ugovorima ili drugim sporazumima o uzajamnoj pravnoj pomoći koji među njima postoje. U nedostatku takvih ugovora ili sporazuma, strane jedna drugoj pružaju pomoć u skladu sa svojim domaćim pravom.
Članak 20.
Razlozi za odbijanje
1) U svrhu izručenja kaznena djela definirana u članku 15. stav 1. (a) do (c), te u svrhu pružanja uzajamne pravne pomoći kaznena djela definirana u članku 15. ne smatraju se političkim kaznenim djelima, ni kaznenim djelima koja su povezana s političkim kaznenim djelima, niti kaznenim djelima koja su potaknuta političkim motivima. Prema tome, zahtjev za izručenje ili uzajamnu pravnu pomoć koji se temelji na takvim kaznenim djelima ne može se odbiti samo s razlogom da se tiče političkog kaznenog djela, kaznenog djela koje je povezano s političkim kaznenim djelom ili kaznenog djela koje je potaknuto političkim motivima.
2) Nijedna odredba ovog Protokola ne smije se tumačiti u smislu da nameće obavezu izručenja ili pružanja uzajamne pravne pomoći ako strana kojoj se zahtjev podnosi ima čvrste razloge vjerovati da je zahtjev za izručenje zbog kaznenih djela definiranih u članku 15. stav 1. (a) do (c) ili zahtjev za uzajamnu pravnu pomoć u pogledu kaznenih djela definiranih u članku 15. podnesen radi progona ili kažnjavanja osobe zbog njene rase, vjere, nacionalnosti, etničkog porijekla ili političkog mišljenja, ili da bi prihvaćanje tog zahtjeva iz bilo kojeg od navedenih razloga nanijelo štetu položaju te osobe.
Članak 21.
Mjere koje se odnose na druge oblike kršenja
Ne dovodeći u pitanje članak 28. Konvencije, svaka strana usvaja takve zakonodavne, administrativne ili disciplinske mjere koje bi mogle biti potrebne radi suzbijanja sljedećih djela kad su ona izvšena namjerno:
a. svake upotrebe kulturnih dobara uz kršenje Konvencije ili ovog Protokola;
b. svakog nezakonitog izvoza, drugog premještanja kulturnih dobara s okupirane teritorije ili prijenosa vlasništva nad kulturnim dobrima uz kršenje Konvencije ili ovog Protokola.
POGLAVLJE 5. – ZAŠTITA KULTURNIH DOBARA U ORUŽANIM SUKOBIMA KOJI NEMAJU MEÐUNARODNI KARAKTER
Članak 22.
Oružani sukobi koji nemaju međunarodni karakter
1) Ovaj Protokol primjenjuje se u slučaju oružanog sukoba koji nema međunarodni karakter i do kojeg dođe unutar teritorije jedne od strana potpisnica.
2) Ovaj Protokol ne primjenjuje se na situacije u kojima dolazi do unutrašnjih nemira i napetosti, kao što su pobune, izolirana i sporadična djela nasilja te druga djela slične prirode.
3) Ni na koju odredbu ovog Protokola ne može se pozivati u svrhu štetnog utjecaja na suverenost države ili odgovornost vlade da svim zakonitim sredstvima održava ili ponovno uspostavi pravni poredak i red u državi ili da brani nacionalno jedinstvo i teritorijalni integritet države.
4) Ni jedna odredba ovog Protokola ne dovodi u pitanje primarnu nadležnost strane na čijoj teritoriji izbije oružani sukob koji nema međunarodni karakter u pogledu kršenja koja su definirana u članku 15.
5) Ni na koju odredbu ovog Protokola ne može se pozivati u svrhu opravdavanja direktnog ili indirektnog interveniranja iz bilo kojeg razloga u oružani sukob ili unutrašnje ili vanjske poslove strane na čijoj teritoriji je došlo do sukoba.
6) Primjena ovog Protokola na situaciju spomenutu u stavu 1. ne utječe na pravni status strana u sukobu.
7) UNESCO stranama u sukobu može ponuditi svoje usluge.
POGLAVLJE 6. – INSTITUCIONALNA PITANJA
Članak 23.
Sjednica strana
1) Sjednica strana saziva se u isto vrijeme kad i Opća konferencija UNESCO-a i u koordinaciji sa sjednicom visokih ugovornih strana, ako je glavni direktor sazvao tu sjednicu.
2) Na sjednici strana donosi se Poslovnik o radu.
3) Funkcije sjednice strana su sljedeće:
a. izbor članova Odbora u skladu s člankom 24. stav 1.;
b. potvrđivanje smjernica koje je izradio Odbor u skladu s člankom 27. stav 1.(a);
c. davanje smjernica o načinu na koji Odbor koristi Fond i nadzor nad tom upotrebom;
d. razmatranje izvještaja koji Odbor podnosi u skladu s člankom 27. stav 1. (d);
e. razmatranje svih problema koji se odnose na primjenu ovog Protokola i, prema potrebi, davanje preporuka.
4) Na zahtjev najmanje jedne petine strana glavni direktor saziva vanrednu sjednicu strana.
Članak 24.
Odbor za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba
1) Ovim se osniva Odbor za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba. Njega čini dvanaest strana koje se biraju na sjednici strana.
2) Odbor se sastaje jedanput godišnje na redovnom zasjedanju i na vanrednim zasjedanjima kad god procijeni da je to potrebno.
3) Prilikom određivanju članova Odbora strane nastoje osigurati pravednu zastupljenost različitih regija i kultura svijeta.
4) Strane članice Odbora za svoje predstavnike biraju osobe koje su stručne na polju kulturne baštine, odbrane ili međunarodnog prava i nastoje, konzultirajući jedna drugu, osigurati da Odbor kao cjelina raspolaže odgovarajućim stručnim znanjem na svim tim poljima.
Članak 25.
Trajanje mandata
1) Strana se u Odbor bira na period od četiri godine, a može se odmah ponovno izabrati samo jedanput.
2) Bez obzira na odredbe stava 1., mandat polovice članova izabranih u vrijeme prvog izbora ističe na kraju prve redovne sjednice strana nakon one na kojoj su bili izabrani. Te članove pomoću ždrijeba bira predsjednik sjednice nakon prvog izbora.
Članak 26.
Poslovnik o radu
1) Odbor donosi svoj Poslovnik o radu.
2) Većina članova čini kvorum. Odluke Odbora donose se dvotrećinskom većinom članova koji glasaju.
3) Članovi ne sudjeluju u glasanju o bilo kojoj odluci o kulturnim dobrima koja su pogođena oružanim sukobom u kojem su oni jedna od strana.
Članak 27.
Funkcije
1) Funkcije Odbora su sljedeće:
a. izrada smjernica za provedbu ovog Protokola,
b. odobravanje, obustava ili ukidanje pojačane zaštite kulturnih dobara, te uspostavljanje, održavanje i unapređivanje Liste kulturnih dobara pod pojačanom zaštitom;
c. praćenje i nadziranje provedbe ovog Protokola i poboljšanje identifikacije kulturnih dobara pod pojačanom zaštitom;
d. razmatranje i komentiranje izvještaja strana, traženje pojašnjenja po potrebi i priprema vlastitog izvještaja o provedbi ovog protokola za sjednicu strana;
e. primanje i razmatranje zahtjeva za međunarodnu pomoć prema članku 32.;
f. donošenje odluka o korištenju Fonda;
g. bilo koja druga funkcija koja mu se dodijeli na sjednici strana.
2) Funkcije Odbora obavljaju se u suradnji s glavnim direktorom.
3) Odbor surađuje s međunarodnim i nacionalnim vladinim i nevladinim organizacijama čiji su ciljevi slični ciljevima Konvencije, Prvog protokola i ovog Protokola. Radi pomoći u obavljanju svojih funkcija Odbor na svoje sjednice može, u savjetodavnom svojstvu, pozvati ugledne profesionalne organizacije, poput onih koje imaju službene veze s UNESCO-om, uključujući Međunarodni odbor Plavog štita (ICBS) i njegova sastavna tijela. Predstavnici Međunarodnog centra za izučavanje očuvanja i restauracije kulturnih dobara (iz Rima) (ICCROM) i Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) mogu također biti pozvani da u savjetodavnom svojstvu prisustvuju sjednici.
Članak 28.
Sekretarijat
Odboru pomaže Sekretarijat UNESCO-a koji priprema dokumentaciju Odbora i dnevni red za njegove sjednice i koji je odgovoran za provođenje njegovih odluka.
Članak 29.
Fond za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba
1) Ovim se osniva Fond u sljedeće svrhe:
a. dodjelu financijske ili druge pomoći za podršku pripremnih ili drugih mjera koje se poduzimaju u mirnodopsko vrijeme u skladu, između ostalog, s člankom 5., člankom 10. (b) i člankom 30.; i
b. dodjelu financijske ili druge pomoći za podršku hitnih, privremenih ili drugih mjera koje se poduzimaju u cilju zaštite kulturnih dobara u vrijeme oružanog sukoba ili obnove koja slijedi odmah nakon prestanka neprijateljstava, u skladu, između ostalog, s člankom 8. (a).
2) Fond osniva zakladu u skladu s odredbama financijskih propisa UNESCO-a.
3) Sredstva iz Fonda koriste se samo u svrhe koje Odbor odredi u skladu sa smjernicama definiranim u članku 23. stav 3. (c). Odbor može prihvatiti doprinose namijenjene samo određenom programu ili projektu pod uvjetom da je Odbor donio odluku o provedbi takvog programa ili projekta.
4) Sredstva Fonda čine:
a. dobrovoljni doprinosi strana;
b. doprinosi, darovi i oporučni zapisi:
i. drugih država;
ii. UNESCO-a ili drugih organizacija iz sustava Ujedinjenih naroda;
iii. drugih međuvladinih ili nevladinih organizacija; i
iv. javnih ili privatnih tijela ili pojedinaca;
c. sve kamate koje dospijevaju Fondu,
d. financijska sredstva od prikupljanja i prihoda od manifestacija organiziranih u korist Fonda;
e. sva ostala sredstva odobrena smjernicama koje se primjenjuju na Fond.
POGLAVLJE 7. – ŠIRENJE INFORMACIJA I MEÐUNARODNA POMOĆ
Članak 30.
Širenje informacija
1) Strane će primjerenim sredstvima, a posebno obrazovnim i informativnim programima, nastojati jačati cijenjenje i poštivanje kulturnih dobara među svim svojim stanovnicima.
2) Strane će što je više moguće razglasiti ovaj Protokol i u vrijeme mira i u vrijeme oružanog sukoba.
3) Sve vojne ili civilne vlasti koje u vrijeme oružanog sukoba preuzmu odgovornost u smislu primjene ovog Protokola moraju biti u potpunosti upoznate s njegovim tekstom. U tu svrhu strane će na odgovarajući način:
a. u svoje vojne propise ugraditi smjernice i upute o zaštiti kulturnih dobara;
b. izraditi i provoditi mirnodopske programe obuke i obrazovanja u suradnji s UNESCO-om i mjerodavnim vladinim i nevladinim organizacijama,;
c. jedna drugoj, posredovanjem glavnog direktora, prenositi informacije o zakonima, administrativnim odredbama i mjerama poduzetim u skladu s podstavovima (a) i (b);
d. jedna drugoj, posredovanjem glavnog direktora, što je prije moguće prenositi zakone i administrativne odredbe koje usvoje kako bi osigurale primjenu ovog Protokola.
Članak 31.
Međunarodna suradnja
U slučajevima teških kršenja ovog Protokola strane se obvezuju da će zajednički, posredovanjem Odbora, ili pojedinačno djelovati u suradnji s UNESCO-om i Ujedinjenim narodima, te u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda.
Članak 32.
Međunarodna pomoć
1) Strana od Odbora može zatražiti međunarodnu pomoć za kulturna dobra pod pojačanom zaštitom, kao i pomoć za pripremu, izradu ili provedbu zakona, administrativnih odredbi i mjera navedenih u članku 10.
2) Strana u sukobu koja nije strana potpisnica ovog Protokola, ali prihvaća i primjenjuje odredbe u skladu s člankom 3. stav 2., može od Odbora zatražiti primjerenu međunarodnu pomoć.
3) Odbor donosi pravila o podnošenju zahtjeva za međunarodnu pomoć i definira moguće oblike te pomoći.
4) Strane se potiču na davanje tehničke pomoći svake vrste, posredovanjem Odbora, onim stranama ili stranama u sukobu koje to traže.
Članak 33.
Pomoć UNESCO-a
1) Strana se može obratiti UNESCO-u za tehničku pomoć u organizaciji zaštite svojih kulturnih dobara, kao što su pripremne aktivnosti za čuvanje kulturnih dobara, preventivne i organizacijske mjere za vanredne situacije i izrada nacionalnih popisa kulturnih dobara, ili u pogledu bilo kojeg drugog problema koji proizlazi iz primjene ovog Protokola. UNESCO pruža takvu pomoć u granicama svog programa i sredstava.
2) Strane se potiču na pružanje tehničke pomoci na bilateralnoj i multilateralnoj razini.
3) UNESCO je ovlašten da stranama samoinicijativno daje prijedloge o tim pitanjima.
POGLAVLJE 8. – IZVRŠAVANJE OVOG PROTOKOLA
Članak 34.
Sile zaštitnice
Ovaj Protokol primjenjuje se u suradnji sa silama zaštitnicama čija je dužnost štititi interese strana u sukobu.
Članak 35.
Postupak mirenja
1) Sile zaštitnice pružaju svoje usluge u svim slučajevima kad to ocijene korisnim u interesu kulturnih dobara, a posebno ako postoji neslaganje između strana u sukobu oko primjene ili tumačenja odredbi ovog Protokola.
2) U tu svrhu svaka od sila zaštitnica može, na poziv jedne strane, glavnog direktora ili samoinicijativno, stranama u sukobu predložiti sastanak njihovih predstavnika, a posebno tijela vlasti odgovornih za zaštitu kulturnih dobara, ako se to smatra primjerenim, na teritoriji države koja nije strana u sukobu. Strane u sukobu dužne su provesti prijedloge o sastanku koji su im podneseni. Sile zaštitnice predlažu stranama u sukobu na odobrenje osobu koja pripada državi koja nije strana u sukobu ili osobu koju predloži glavni direktor, a koja će biti pozvana da u svojstvu predsjedatelja sudjeluje na takvom sastanku.
Članak 36.
Mirenje bez sila zaštitnica
1) U sukobu u kojem nisu imenovane sile zaštitnice, glavni direktor može pružiti usluge ili djelovati u bilo kojem drugom obliku mirenja ili posredovanja u cilju rješenja neslaganja.
2) Na poziv jedne strane ili glavnog direktora predsjedatelj Odbora može stranama u sukobu predložiti sastanak njihovih predstavnika, a posebno tijela vlasti odgovornih za zaštitu kulturnih dobara, ako je to primjereno, na teritoriji države koja nije strana u sukobu.
Članak 37.
Prijevodi i izvještaji
1) Strane će ovaj Protokol prevesti na svoje službene jezike i službene prijevode dostaviti glavnom direktoru.
2) Strane će Odboru svake četiri godine dostaviti izvještaj o provedbi ovog Protokola.
Članak 38.
Odgovornost država
Ni jedna odredba ovog Protokola koja se odnosi na pojedinačnu kaznenu odgovornost ne utječe na odgovornost država prema međunarodnom pravu, uključujući dužnost naknade štete.
POGLAVLJE 9. – ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 39.
Jezici
Ovaj Protokol sastavljen je na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, pri čemu je tih šest tekstova jednako vjerodostojno.
Članak 40.
Potpisivanje
Ovaj Protokol nosit će datum 26. mart 1999. Bit će otvoren za potpisivanje svim visokim ugovornim stranama u Hagu od 17. maja do 31. decembra 1999.
Članak 41.
Ratifikacija, prihvaćanje ili odobrenje
1) Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju visokih ugovornih strana koje su ga potpisale u skladu s njihovim odnosnim ustavnim postupcima.
2) Instrumenti ratifikacije, prihvaćanja ili odobravanja polažu se kod glavnog direktora.
Članak 42.
Pristupanje
1) Ovaj Protokol bit će otvoren za pristup drugim visokim ugovornim stranama od 1. januara 2000.
2) Pristup se ostvaruje polaganjem instrumenta pristupa kod glavnog direktora.
Članak 43.
Stupanje na snagu
1) Ovaj Protokol stupa na snagu tri mjeseca nakon što bude položeno dvadeset instrumenata ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupa.
2) Poslije toga on stupa na snagu za svaku stranu tri mjeseca nakon polaganja njenog instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupa.
Članak 44.
Stupanje na snagu u situacijama oružanog sukoba
U situacijama definiranim u člancima 18. i 19. Konvencije, instrumenti ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja Protokola, te pristupa Protokolu za strane u sukobu koje su ih položile prije ili nakon početka neprijateljstava ili okupacije stupaju na snagu odmah. U takvim slučajevima glavni direktor će na najbrži mogući način dostaviti obavijesti predviđene u članku 46.
Članak 45.
Otkazivanje
1) Svaka strana može otkazati ovaj Protokol.
2) Obavijest o otkazivanju daje se u vidu pismenog instrumenta koji se polaže kod glavnog direktora.
3) Otkazivanje stupa na snagu godinu dana nakon prijema instrumenta o otkazivanju. Međutim, ukoliko po isteku tog perioda strana koja otkazuje bude umiješana u oružani sukob, otkazivanje neće stupiti na snagu do prestanka neprijateljstava ili dok se ne završe operacije vraćanja kulturnih dobara, ovisno o tome do čega prije dođe.
Članak 46.
Obavijesti
Glavni direktor obavještava sve visoke ugovorne strane, kao i Ujedinjene narode o polaganju svih instrumenata ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupa predviđenih u člancima 41. i 42. i o otkazima predviđenima u članku 45.
Članak 47.
Registracija u Ujedinjenim narodima
U skladu s člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda ovaj Protokol će se registrirati u Sekretarijatu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog direktora.
U POTVRDU TOGA niže potpisani, propisno ovlašteni, potpisali su ovaj Protokol.
SASTAVLJENO u Hagu, dvadeset šestog dana marta 1999., u jednom primjerku koji se polaže u arhiv UNESCO-a i čije će ovjerene kopije biti dostavljene svim visokim ugovornim stranama.
|
